Blog Dragana Radovića

Ne bacajte pare na čitulje za štampu!

Share

U eri komunikacija najveći problem u odnosima između štampe i Interneta je – manjak komunikacije

“Što duže živim, sve mi je jasnije da ono što je bilo dobro za naše roditelje, nije više dobro za nas.

Džordž Bernard Šou

Klasična štampa koja je, je li, u krizi i traži oslonce na sve strane, prirodnog saveznika trebalo bi da ima i ima u Internetu, čak više nego u drugim klasičnim “trodimenzionalnim medijima”. Ovo je osnovna teza koju nameravam da zagovaram u članku koju ste počeli da čitate. Kažem vam to prijateljski – ako mislite da je autorov stav besmislica ne želim da vam oduzimam vreme jer ima toliko zanimljivijih stvari od čitanja bloga Dragana Radovića.

Od svih medija najviše udaraca u pleksus od svog nastanka pa do danas, preživela je štampa. Ako ne računamo dobošare, konjanike i ostale poni-eksprese, informacije su sve do pojave radija šetale svetom u štampanom ruhu. Čak isključivo tako. Mislim, ogovaranja i slično ne računamo!

Odavno smo apsolvirali tezu da je pojava prvog elektronskog medija, uprkos apokaliptičnih predviđanja, prošla potpuno neosetno iz ugla poslovanja novinskih kuća. Šta više, pokazalo se da su novine i radio idealan par za informativno-zabavni tango.

Dobro, pretpostavljate da sad sledi nekoliko reči o televiziji. “Mali ekran vašeg TV prijemnika” nije takođe ni mrvicu naudio tiražima novina, naprotiv. Nakon što se početkom šezdesetih godina u Jugoslaviji pojavila redovna televizijska „ponuda“, iz rotacije su počele da izlaze veoma tiražni magazini koji su poslovali u neoverenoj simbiotskoj vezi sa TV kućama.

“TV magazin”, “Radio TV revija”, “Arena”, pa svi ti silni nedeljni dodaci dnevnim novinama sa televizijskim programima, sve je to omogućavalo solidan procvat novinarstva u celini. Veseli trougao štampe, radija i televizije savršeno je fercerao i donosio priličnu dobit svojim stvaraocima. “Politika” je decenijama bila najjača novinska kuća na balkanu, “Vjesnik” je odlično poslovao, Radio Beograd se čuo u celoj Evropi na srednjim radijskim talasima (samo je Radio Tirana imala jači predajnik!), tadašnja Jugoslovenska radio televizija, zapravo koordinaciono telo republičkih elektronskih medija, imala je jedno vreme više programa nego Italija, a sa emitovanjem programa u boji počela je pre mnogih zemalja kojima danas gledamo u leđa.

Pojava svakog novog medija značila je, iz pozicije novinarstva, samo delimičnu međumedijsku preraspodelu novinarskih žanrova i novi “priliv” novinara. Uz njih su zlatno doba beležile i prateće profesije: snimatelj, tonac, montažer, spiker, lektor… Mediji su bili ozbiljna industrija, stvarali su ozbiljnu zaradu (čine to i sad) i ozbiljan ugled svojim tvorcima (ovo drugo, na žalost, znatno manje).

Štampa je u tom „preferansu“ odlično prolazila iz više razloga, ali navešću samo jedan – srž novinarstva i komandnu palicu nad medijskim prostorom svuda drži upravo ta, od mnogih prežaljena- štampa. Pogledajte bilo koji novinski tekst u online izdanju – proistekao je u zanatskom smislu iz štampe koja je, upravo zbog toga što je medijsko prvorođenče, morala i umela da utire put svim i danas važećim profesionalnim uzusima.

Hm..nadam se da ne očekujete da sad izgovorim epohalnu besmislicu tipa “a onda je došao Internet”. Ja to svakako neću reći, ali jedan od ne malih problema u medijskoj ispraznoj buci stvorili su upravo bajagi znalci koji su tu glupost lansirali kao zapečaćenu istinu. Ovde, naime, dolazimo na teren neverovatnog nedostatka razumevanja i komunikacije između ključnih aktera novog medijskog četvorougla.

Era komunikacije, o kojoj bruje i Internet i štampa, a i druga dva klasična medija, dovela je do paradoksalne situacije da komunikacije nema, ili je bar nije bilo, najviše između ova dva medija!

Podsmeh i ignorisanje

Štampa je svoj odnos prema Internetu započela blagim podsmehom ili ignorisanjem (baš kao i mnogi koji su se smejali “zaluđenicima” iz Silicijumske doline), dok su ljudi koji Internet smatraju buldožerom koji će pregaziti stari svet naprosto vrlo bahato odbacivali sve što su smatrali “reliktima prošlosti”. Načitali smo se tekstova na temu “šta bi sad štampa trebalo da radi” napisanih u fajlovima ljudi koji sva znanja o štampi i klasičnim medijima uopšte dobijaju posredno, iz druge ruke. Još tačnije, od onih koji kukaju na Internet ne videći upravo u njemu šansu za novu renesansu informisanja u celini.

Idealna situacija u kojoj niko nikog ne shvata i svako svakom deli lekcije.

Hajde za trenutak da ostavimo ovu priču i pogledamo šta ljudi koji od medija, ma koje vrste, žive. Tanjug juče javlja, a ja citiram vest sa sajta www.emg.rs, pod naslovom “Ringier i Springer u Srbiji će jačati Internet-medije”, da je “Direktorka svih izdanja kompanije Ringier u Srbiji Jelena Drakulić-Petrović izjavlia, povodom najave o spajanju s nemačkim Axel Springerom, da će nova kompanija zadržati poslovanje u oblasti pisanih medija, a razvoj usmeriti na Internet-medije, koji su u početnom stadijumu razvoja u Srbiji.”

Hm, dakle ljudi od biznis prakse još ne dižu ruke od štampe!? Nema tu, zapravo, ničeg čudnog – “Štampani mediji su ti koji usmeravaju kompletnu medijsku sferu.”, kako kaže  Mihailo Đorić u svom radu “Komunikacija i novi mediji”.

Upravo stanje u kojem se nalazi štampa vrlo precizno pokazuje položaj medijske sfere uopšte, čak i kad tiraži padaju, a novinari odlaze u bolje plaćene poslove. I kao u začaranom krugu, kvalitet pisane reči treba da opstane na sve slabijom snazi onih koji su u znatnom procentu ostali u presu samo zato što nešto isplativije i ne mogu da pronađu.

Društveni značaj printa nije samo u plasiranju informacija. Šta više, novine su bitku za brzo izveštavanje izgubile još kad se pojavio radio, ali su se zato uspešno prestrojile u medij koji komentariše, plasira osvrte, reportaže, kolumne, analize… Internet ne ugrožava novine, a ponajmanje brzinom – štampa je medij koji je odavno pravi puž među „kolegama“.

No, u tekstu i fotografiji je srž novinarstva, a da li će sa papira neki od novinskih “proizvoda” sleteti na monitor, što je već uveliko praksa, sasvim je drugorazredno pitanje. Ili nije, ako znamo da su logopedi sve potrebnija profesija, jer u eri komuniukacije ponajmanje se komunicira u porodicama gde glavnu reč vode televizori što mališanima ne omogućava da razviju govorni aparat , da deca ne mogu da nauče da pišu rukom jer nisu razvila potreban mišićni sklop već su im prsti prilagođeni tastaturi…

U vrtlogu smo previranja digitalnih i analognih proizvoda, ideja, stilova života, društvenih vrednosti, gotovo svega… Ali, u medijima nestaju samo pojavni oblici, ne i suština. Nestaju tonci, spikeri, lektora nema odavno – medijska industrija primorana je da se ponaša kao i svaka druga privredna grana. Međusobni odnos različitih medija dodatno komplikuje probleme, ali njih bi bilo i bez tog “internetskog čuda.” Štampa plaća najveću cenu ne zato što je najmanje potrebna, već zato što se do nje dolazi – plaćanjem na kiosku. Njen poslovni model je arhaičan, ne štampa sama po sebi. Drugi mediji su „besplatni“ odnosno lako stvaraju taj privid. I otuda će, iako kulturološki možda i najvažnija, prva i da nestane u formi u kojoj (još uvek) postoji.

Zato ne bacajte pare na čitulje za štampu – pre sam sklon da smatram ispravnim tvrdnje kako će, od svih medija, upravo print najviše profitirati migracijom na Internet.

Ali kad kažete štampa nemojte misliti na papir! 😉

 

23 Comments

  1. NovinarskaPatka

    Ne bacajte pare na čitulje za štampu – novi blog post – https://blog.kovinekspres.rs/?p=1493

  2. NovinarskaPatka

    Hvala ekipi @mltck @Pedya @IvanLeko @verkic za RT članka https://blog.kovinekspres.rs/?p=1493 🙂

  3. verkic

    @NovinarskaPatka 🙂

  4. mltck

    @NovinarskaPatka dobar #redesign !! da li si primetio.. ima par vrlo lepih avatara

  5. NovinarskaPatka

    @mltck Samo mi je malo preozbiljan, dodaću neki detalj! Da, avatari su postali pravi art! 🙂

  6. maiasylba

    @NovinarskaPatka Veoma lepe boje:)

  7. NovinarskaPatka

    @maiasylba Hvala, drago mi je da ti se dopada! 🙂

  8. maiasylba

    @NovinarskaPatka Veoma mi se dopada…imam utisak da sam usla u sobu nekog romanticnog pisca kada otvorim stranicu bloga.:)

  9. NovinarskaPatka

    @maiasylba Dopada mi se “recenzija”. Možda je delom i tačna… 🙂

  10. maiasylba

    @NovinarskaPatka Sigurna sam da jeste:)

  11. NovinarskaPatka

    @maiasylba To me raduje! 🙂

  12. maiasylba

    @NovinarskaPatka 🙂

  13. Deda

    Upoznao sam puno novinara korsteci interenet i druzeci se sa njima u realu. Ti si jedini koga redovno citam, koji je surovo realan i koji racioanlno i korektno pravi paralele. Cini mi se da sa tobom ne mogu da udjem u konflikt jer si daleko iznad “velikih” novinara koji zive drustveno a ne privatno novinarstvo ( da probam sa ovakvim izrazom i kategorizacijom) , zbog cega su stavovi drugaciji i prihvatljivi kad si ti u pitanju.
    I svaki put, jos s naslovom privuces moju paznju.
    E sad, nisam ja neko ko je merodavan da ovako javno izricem svoje misljenje, svoju percepciju , pogotovo sto sam nestrucan i zato se zelim ograditi. Ali, kao neko ko sa strane , kao laik, vidi i prati odredjene tematike, kako u realu tako i na netu, sa osobitim zadovoljstvom dajem sebi za pravo da komentarisem na ovaj , meni svojsven nacin.
    I sam sam pokusavao da se bavim ovim pitanjem, ali nikada ne dajuci svim stranama istu poziciju, vise nagasavajuci postojanje kritickog misljenja obicnog gradjanastva, nas neukih i nadasve ljudi koji zamisljaju blogove i interenet 0smim svetskim cudom. ( I ovo je prejako, ali ako se malo bolje pogleda net scena, zaista svi umemo da odletimo u nebo, ne samo razmisljanjima, nego i ponasanjem…)..

    Vracao sam se na tekst nekoliko puta i svaki put vidim da mi fali nesto. TO nesto je buducnost koja jos nije definisana a o kojoj pokusavas da pises. I jos vidim, setu, tugu za nekim proslim danima. I vidim da se odlicno snalazis u sadasnjem trenutku, zbog cega mi je neobicno drago i upravo likujem uporedjujuci te sa nekim, kako sam ih nazvao “velikim” novinarima koji ne umeju da se prilagode i napreduju.

    Obozavam ovakve tekstove, daju mi snagu, motiv, ulivaju poverenje i optimizam.
    Drago mi je sto komentarisem ovaj post, drago mi je da sam iskren i verujem da sam u pravu.
    Na kraju, zelim da istaknem da si ti Dragane, od ovog trenutka za mene najbolji i zato povedi racuna da me ne razocaras kao neki pre tebe. Racunjaj da uvek ima nas obicnoh , marginalnih koji volimo predobre kolumne, tekstove i feljtone da pratimo jer kroz njih ne vidimi samo reci, recenice nego i lik, delo autora.
    To je bilo i bice, bez obzira na nacin objave, bez obzira da li slika prati tekst ili ne ( veci je efekat u ovom slucaju bez slike, jer sam kreiram svoju..) , bez obzira sto sve ovo nije u stampanom obliku kojeg bi sutra upotrebio da razgorim vatru, ili je zapalim.
    Ipak imam mogucnost reakcije, ostavljanja komentara i razmene u realtime-u. Zato je ovo za mene buducnost za koju mnoge tvoje kolege ne zele da cuju, prihvate i suoce se sa tudjim misljenjem, sa misljenjem nekog nepoznatog lika iz nicka za koga nisu, u startu, sigurni da li im je dostojan sagovoronik ili “protivnik”.

    Zahvaljujem se sto, a siguran sam u to, ces procitati moj komentar i mozda imati primedbu a mozda se sloziti u nekim razmisljanjima.

    I da, razbio si me naslovom i ostavio do kraja teksta da camim, cuceci, cekajuci… 😛 😀

    Pravi si !!!

  14. Dragan

    @Deda

    Obradovao si me danas ovim komentarom koji je, bar ga ja tako doživljavam, analiza ne samo ovog posta nego pomalo i svih tekstova koje ostavljam na blogu. Znam da izuzetno pažljivo pratiš blogosferu, pa tim više poštujem tvoje mišljenje.

    Moram ipak da ti kažem da si me malo uplašio tom „jakom peticom“ koju si mi dao! Tu sam ja, napišem ponekad nešto i objavim na blogu, ali ne verujem da mogu da se snađem u tim visinama u koje si me, u komentaru, promovisao.

    Nemam ja snage za to, a i lepše je kad svako piše na svoj način, pruži neki svoj doprinos, da li veći ili manji u krajnjem slučaju i nije bitno.
    U pravu si: i ja mislim da ima neke sete u onom što pišem. Zanimljivo je da je tako oduvek bilo, jednostavno mislim da je to neki način na koji, ko zna zašto, izražavam ono što imam da kažem pa ma o čemu pisao..

    Igrom slučaja u meni su i novinar i izdavač novina i bloger, mnoge “profesije” koje su bliske. To mi ne dozvoljava da budem jednostran (bar se nadam da je tako) nego da pokušam da ovu uzburkanu realnost shvatim iz što više uglova.
    .
    A, iako sam „prepešačio“ pedesete, nisam još spreman da prestanem sa praćenjem svih novih stvari koje nam neprestano dolaze u susret. Više me ljuti kad nešto propustim, a posebno sportost u prilagođavanju „stare medijske mašinerije“ novim uslovima. Toliko novih lepih načina da novinarstvo bude izuzetno bolje i zanimljivije, a mi čekamo, a ni sami ne znamo šta.

    E, pa ja ne čekam, ja volim da idem u susret tom novom svetu. Pa dokle stignem!
    A za to da li si stručan za komentare o novinarstvu? Hm, meni je i u klasičnom novinarstvu mišljenje čitaoca korisnije i važnije od mišljenja kolege koji, uglavnom, primeti ono što sam uvideo i sam (poneka zanatska greška i slično). Mišljenje čitaoca, naročito ako nije usamljeno, omogućava mi da pažljivije gledam u kom pravcu “krmanim” medijem.

    I, ovo je važno, dobro je kad čujem i mišljenje o zanatskom delu blogovanja, kao što je bilo ovo tvoje o tome da li je ovde fotografija bila neophodna. Tu se vidi da svoje novinarske ususe prenosim na blogovanje – u novinama bi tekst te dužine nazvali „čaršaf“ ako ne bi bio ilustrovan. Samo ti „raspali“ kad ovako nešto uočiš!
    Zaista veliko hvala za ovu analizu i, slobodno mogu reći, recenziju! 🙂

  15. Pedya

    🙂 @Deda uvek ima neku dobru opasku… Možda se novinari plaše “digitalnog sveta” baš zato što digitalno ostaje “zauvek”, nije “štampani oblik” koji bi sutra neko “upotrebio da razgori vatru, ili je zapali…” 😉 S jedne strane, sigurno se plaše nepoznatog, a s druge, oni koji su se upoznali, možda beže od takve odgovornosti…

    @Dragane, rekao si jednu bitnu stvar, koju smo već “potkačili” kroz jednu od ranijih diskusija na tvom blogu – “Toliko novih lepih načina da novinarstvo bude izuzetno bolje i zanimljivije“. Tako je, reč je o novinarstvu kao profesiji i načinima da se ta profesija izrazi kroz neki od medija. Internet je možda ugrozio neke vidove štampanih medija, ali nije novinarstvo kao struku. Po meni (kao najobičnijem laiku), Internet je novinarstvu kao profesiji samo otvorio mnoge nove mogućnosti, nikako ga nije ugrozio. Ali, kao što već rekoh, ljudi se plaše nepoznatog, a mnogi nisu spremni da se suoče sa realnošću u kojoj je konstantno učenje neophodnost, a ne lično opredeljenje “fensi” pojedinaca. Ko to shvati, preživeće… Uostalom, ti si živi primer za to. 😉

  16. Dragan

    @Pedya
    Zanimljiva je ta opaska o digitalnom novinarstvu koje ostaje večno. Mada, kad sad pogledam „brzinski“ kolege koje znam dobro, svi pišu sa željom da nešto ostane zauvek! Razumljiva ljudska želja – ostaviti iza sebe nešto vredno.
    Naravno, svi mi prođemo prvo školu banalnih poslova (i tema) – cilj su kolumne, recenzije, uvodnici..

    Iskoristiću deo tvog komentara da kažem nešto što, čini mi se, nigde nisam pomenuo. Danas se već može smatrati gotovo opšte prihvaćenim stav da će dnevnici nestati, a da će skupi specijalizovani časopisi (imalo bi tu još toga da se kaže) uspeti da sačuvaju i svoje print izdanje.

    Ja oko toga nemam nekih posebnih dilema, a voleo bih da se to dogodi – odmah! Slučajno (da li sam ja u blogosferi redak primer izdavača novina?) ili po prirodi tog svog „položaja“, lako mi je da sračunam da bi lokalna novina u online izdanju bila isplativija od štampane verzije, bar do neke granice pristojne zarade. Mislim da će za to trebati bar dve – tri godine, ali rekao bih da sam spreman za taj neminovni transfer. Čak više nego neki veliki mediji, jer veliki još imaju prostora za menevar što ih u stvari zavarava i sprečava da zagaze u novu stvarnost sa obe noge.

    Ali, iako smo davno razjasnili odnos novinarstva i štampe, sve dok je realno da će i jedan jedini časopis ostati, o kraju štampe nije lako govoriti iz mnogo razloga. Bar ne dugogodišnjim novinarima. 🙂

    Treba pripremiti ljude iz medija za nove izmenjene okolnosti, „primorati“ ih da žive u realnosti, a ne u prošlosti, ali štampa će, rekao bih, biti nešto kao rimsko pravo na pravnom fakultetu – nebitno je što ne važi, uči se i dalje i temelj je shvatanje mnogih grana prava.
    Štampa je „rimsko pravo“ medija.

    Zato ćeš u mnogim mojim tekstovima naći taj dualizam i povremenu nejasnoću: govorim li o novinarstvu ili o štampi (Važi to i za druga dva medija, elektronska, svi su pred velikim promenama. Ali, koja oblast života nije?)
    Važno je prepoznati trend, nužnost i prihvatiti ih kao neminovnost. Znam kako izgleda okruženje u kojem radim i znam da će pre shvatiti šta je to tamo na horizontu ako o tome budu upoznati na način koji im neće dati priliku da odgovore sa: „Ma, daj, padaju tiraži, smanjuje se broj novinara, ali tu smo.“
    Zato i u naslovu poruka da ne treba bacati novac na čitulju za štampu.
    Treba biti spreman na sve – čak i na nemoguće! 🙂

  17. verkic

    Sad da li te Dedina “jaka petica” kako si napisao uplašila ili ne, ali se pridružujem Dedi i njegovom mišljenju iz sveg srca.
    Ako se sećaš kad sam otvorila novu kategoriju na svom blogu “Biblioteka” – riznica znanja prvi bloger o kojem sam pisala si bio ti. Nije to bila slučajnost. Nisam te ja izvukla iz šešira. 🙂 Tvoji tekstovi su me naveli na to.
    Kako za nekog ko je napisao : “Voleo sam i još volim tu prozačnu banatsku tišinu koju je remetio samo zvuk kipuće vode, potom moje srkutanje kafe, šištanje palidrvca i uvlačenje dima.. Hmmm, kakav ukus, kakva lepota tih jutara, kakvi trenuci apsolutne samoće uoči istinskog početka dana……….”
    ne reći da predobro piše, da uliva i vraća poverenje u novinare u ljude pre svega. Pišući ti pokazuješ da si pre svega izuzetan čovek a potom i odličan novinar.
    Ne podsećaš ti mene bez razloga na Peru Zupca i Mostarske kiše.
    Kad pomislim na tebe i tvoje članke (pogotovo one u kojima se oseća seta…..) setim se odmah tih Perinih prelepih stihova.

  18. shaputalica

    Odličan tekst, analiza koja postavlja stvari tamo gde im je mesto.
    Posle ovakvih komentara nemam mnogo da dodam, osim da sam saglasna sa svakom rečenicom.
    Pozdrav. 🙂

  19. Dragan

    @shaputalica
    Pozdrav! Drago mi je da je tako kako sam pročitao u komentaru! 🙂

    @verkic
    Pamtim, pamtim, kako ne bih. I drago mi je zbog toga. 🙂
    Jedno vreme sam mislio da pokrenem poseban blog sa pričama, ali nema potrebe – ovako je tu sve što stignem da napišem.
    Lepo od tebe što se sećaš tih rečenica i postova. I meni ponekad prija da pišem na tu temu.
    Eto, sad si me „pogurala“ u te sentimentalne vode.. 🙂

  20. kolega (uslovno rečeno) :)

    Sve nekako Radoviću biva kako ste predvideli, čitam u ove sitne sate da je pao i prvi Pulicer za web novinarstvo http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=04&dd=12&nav_category=15&nav_id=423943
    Istina, za istraživački text.
    Šta ćemo s tolikim papirom, baš kao i onolikom ambalažom za zidarsko pivo koju je vreme pregazilo? O čemu smo pričali.

  21. Dragan

    Važno je da je ostalo pivo – sad da li u zidarskoj flaši ili u buretu ili u onim farmaceutskim pakovanjima, manje je bitno. 🙂
    Tako će i novinarstvo – otišao prvi Pulicer u digitalni medij – bilo je i vreme.
    Nama, koji sada radimo u srpskom novinarstvu, posebno štampanom, nekako je zapao najgori deo tranzicije informisanja iz trodimenzionalnog u digitalni oblik. Ali, kad pogledam unazad, šta sam sve preturio preko glave, pa valjda ću i ovo. Bilo bi mi žao da propustim rasplet, ako tako nešto uopšte postoji.
    Još da se stvari naštimuju tako da i oglašivači shvate šta im se ovde nudi i eto uštede papira.
    Ali, prijatelju moj, iako sam siguran da sve ovo znaš i dobrim delom i sam tako misliš, hajde da pustimo vreme da razveje listove novina.
    Nek vetar prave oni koji nisu osetili miris štampe. Što, naravno, ne znači da ne treba biti dovoljno pametan i spremati se za novo doba.
    Koliko mi snaga dopušta, ja eto, počeo. I tek se zahuktavam, pa dokle stignem!
    A siguran sam da ćeš i ti! 🙂

  22. vuzem

    Ma novinarstvo će biti ok, novine će teško izaći iz problema sa stavom: ‘Ajmo mi malo raditi internet, sve je to isto.’ :9

  23. Dragan

    @vuzem
    Veliki pozdrav za mog kolegu i drugara sa Twittera! Drago mi je da si navratio do bloga i ostavio kratak i efektan komentar. 🙂
    Bez ostatka s slažem da će novinarstvo izaći iz ovog perioda i biti OK. Mislim da je suviše važno ljudima da bi naprosto nestalo i bilo zamenjeno nečim što nije proizvod profesije!
    Radim i klasično i online novinarstvo iako u maloj sredini, no taj deo nije, mislim, bitan. Stav da je sve isto u principu znači da onaj ko bi isto radio oba medija ne bi dobro radio nijedan. Isti bi, po meni, trebalo da bude samo krajnji efekat – dobra informacija vredna čitaočevog vremena. 🙂

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

© 2024 Novinarska Patka

Theme by Anders NorenUp ↑

%d bloggers like this: