Blog Dragana Radovića

Postoji li Internet bez klasičnih medija?

Share

I kad bi Bog lično tvitnuo vest da će sutra da oduva Zemlju, to ne bi bilo značajno dok informacija ne stigne do nekog klasičnog medija. Bar ne ovde i bar ne još uvek.

Kažu da je jedina stvar gora od poraza to što ga morate pravdati i objašnjavati. Uz nešto malo mašte ova rečenica je veoma primenljiva na trenutni odnos online zajednice, ma šta to značilo, prema klasičnim medijima. Naime, svako malo na mreži se pojavljuju članci, beleške, tvitovi, statusi i ostali kaktusi u kojima se, skoro po rutinskoj navici, puštaju bocke na račun tih „pokojnika koji odbijaju da legnu u sanduk.“

To samo po sebi nije loše, naprotiv. Kad se čitava jedna ljudska delatnost, posebno novinarstvo na kojem počivaju mnoge društvene vrednosti, hrabri da obuče novo tehnološko odelo neophodno za preživljavanje u ovom promenjenom svetu, to sigurno zaslužuje aplauze.

Na žalost, uz zalivanje virtuelnog cveća po Fejsbuku, držanje lekcije štampi pre svega, najomiljenija je igra u virtuelnom prostoru.

Kako bi izgledao Internet bez klasičnih medija?

Hm.. da probamo ovako: kad bi ovog časa nestali svi linkovi ka tekstovima iz online izdanja klasičnih medija (štampe, televizije, radija), šta bi uopšte od informisanja na Internetu ostalo? Skoro pa ništa!

Čujem li to: Tviter? Da, čak bi bilo i zanimljivih tekstova, ali ne i novinarski pripremljenih. A mi jedni drugima upravo takve stvari najčešće „cvrkućemo“ i dodajemo linkove sa atraktivnom sadržinom. No, ova elitna mreža, što je lako uočljivo, u ovom delu planete se još nije posebno zapatila – naprosto nema na njemu kritične mase za lansiranje neke bitne vesti u centar interesovanja javnosti. Tviter je prinuđen da usporava dok prolazi balkanskom prugom toliko da čak i do klasičnih medija mlitavo dobacuje svoju sadržinu.

Ostale bi vesti na Fejsbuku? Ne, jasno, tamo jedva i da ih ima, tamo su linkovi ka pravim novinarski priređenim vestima koje smo maločas, primera radi, „pogasili.“

Bilo bi vesti na blogovima? Mislim da to niko iole upućen više ne misli. Blogovi i ne služe da budu deo informativne mreže. U svojim vrhuncima oni to jesu, ali je toga toliko malo da na tu priču treba staviti tačku.

Kapital i dalje ide ka klasičnim medijima, a ne web portalima

‘Ajmo dalje. Ovaj tekst je započeo posrednom opaskom da je klasično informisanje u Srbiji „pokojnik koji se opire sahrani.“ Tu stilsku figuru iskoristio sam samo zato što je dugogodišnja praksa da iz online zajednice novinarima i urednicima stižu „uputstva za upotrebu“ klasičnih medija ne bi li preživeli.

Dobro, klasični mediji su u krizi, redakcije u rasulu, skoro svako ko nešto zna je pobegao ili pakuje kofere…ali niko ne beži u online svet. Zašto? U digitalnom prostoru ima novca, ali za veoma mali broj ljudi. Čak i oni ga, uglavnom, „naplaćuju“ u „stvarnom svetu oko nas“, online svet je tu samo da pomogne u stvaranju reputacije. Zarada od informisanja još je „na dugom štapu.“

Govorimo o sadašnjosti, ne o onom što će biti sutra, ako bude. Velike akvizicije se u Srbiji vezuju za klasične medije, ne za online magazine. Oni su prilično svetlosnih godina daleko od toga. Milan Beko je kupio Novosti, ne sajt ovog medija. A stara je istina – prati put novca i pratićeš najvažnije trendove.

Videli smo gde je finansijska snaga u domaćem informisanju, da vidimo sad i ima li promena u percepciji sveukupne medijske scene?

Povratna informacija

Sećate se sigurno sjajnog teksta Zorana Stanojevića Zozija o „krokodilima.“ Naprosto, čovek je otkrio gde u online svetu postoji prostor za zaradu koji niko ne koristi i o tome pisao u Vremenu pod naslovom „Lepa bara nigde krokodila.“. Šta više, time je inicirao i nastanak „krokodila“, grupe web delatnika koja se i dan danas često sastaje.

Bio je to prvenac – ugledni novinar koji je pre svega u klasičnom mediju (RTS) piše digitalnoj sferi šta ona treba da čini ne bi li bila bolja i konkurentnija. Prilična promena, zar ne – „učenik“ je nadmašio „učitelje.“ Proces je nepovratno postao „reverzibilan“…

Za sad toliko, mada ima još primera. Novinarstvo je jedno i nezamenljivo, a znanje o vođenju medija i redakcije vrlo specifično. Ne bih imao hrabrosti da o tome pišem da nisam decenijama baš na tom mestu. Ali, ma koju redakciju vodili kroz sadašnju često jalovu šumu srpskog informisanja, definitivno je stiglo vreme da se te oštre podele zaborave. Ako je do juče i bilo, danas sve manje ima razdvajanja na klasično i online informisanje. Ovde, naravno, ne mislim na novinarske alate, oni su i unutar klasičnih medija često drugačiji.

To srastanje nužno diktira oskudica, racionalizacija i sadašnji trenutak tehnološkog razvoja. Postoji informisanje, sve ostalo su „nosači informativnog sadržaja.“

Za kraj jedna loša informacija: I kad bi Bog lično tvitnuo vest da će sutra da oduva Zemlju, to ne bi bilo značajno dok ta informacija ne stigne do nekog klasičnog medija.

Dobra vest glasi: Bar ne ovde i bar ne još uvek. 😉

24 Comments

  1. Milan Milošević

    Odličan tekst! Kratko i jasno opisana suština trenutne situacije u lokalnom delu Interneta. Žalosno ali istinito – bez klasinčnih medija nestao bi najveći deo tema i sadržaja “online zajednice”.

  2. Dragan

    @Milan Milošević
    Hvala ti za ovo “odličan tekst” – ostalo je upravo ono što sam želeo da kažem. 🙂

  3. Srđan Janković

    odgovor je naravno jasan, ali je promena klasičnih medija neminovna, već su se pojavili primeri koje potencira Mardok, a to je da će doći do povezivanja tablet računara i sadržaja za čitaoce, što su prvi pokrenuli e-readeri. Digitalizacija klasičnih medija mora jednom da se desi, samo je pitanje kada i na koji (efikasan) način

  4. admin

    @Srđan Janković
    Sve potpisujem! Zato u podnaslovu i stoji: ovde i sada. 🙂
    A čak i kad budemo čitali vesti sa e-readera, to će biti vesti nastale u medijima. Nebitno da li ćemo ih zvati klasičnim ili online.

  5. Lidija Bera

    Evo, upravo se desila jedna porodična drama u mom gradu, vrlo blizu mog mesta stanovanja, mediji se ne oglašavaju za sad. Na twitteru sam se obratila sa pitanjem šta se to desilo, u nadi da ću dobiti koju informaciju više, kao i prethodnih puta kada sam se bukvalno informisala na toj društvenoj mreži. Kasnije ću svakako pročitati ili čuti vest negde, na nekom sajtu ili ću sačekati dnevnik, ali do tad ću imati sve informacije.
    Mediji treba da su tu, ali više i brže. Mnogo brže.

  6. Dragan

    @Lidija Bera
    Lidija, svakako da je Tviter brži – mediji ne mogu uvek brže (mogu često), jer rade po standardima koje zahteva profesija.
    I ti ćeš punu istinu znati tek kad stigne u klasične medije, odnosno klasično novinarstvo (sajt nekog medija ili info sajt). Sve ostalo je nepouzdano. 🙂

  7. Deda

    Mora se racunati sa savremenim tehnologijama i svim prednostima. Nekada Tanjug i besprekoran rad sa najbrzim vestima, sada drustvene mreze i “korisnik naloga-novinar”…
    Ovo bez veze zvuci ali je tako. Vest pusta korisnik sa lica mesta. Ta vest nije cenzurisana, nema gramatike, ima slovnih gresaka ali je tu i vremenski je “odmah”.
    E sada, koliko sam razumeo tekst ( a bojim se da nisam bas shvatio jer mi se cini da postoji neka nostalgija u njemu, pored svih cinjenica), lova jos nije u dovoljnoj meri u online svetu pa i info nije znacajan kao u klasicnim medijima…
    Optimisticki tekstovi Dragana Varagica ulivaju mi nadu da se ovakav trend menja i da polako ulazi lova i sve potrebno i u online svet…
    Ako bi se ja pitao, odgovor je jednostavan i lak: pratim sve samo i jedino preko neta…Spreman sam i da se pretplatim u online svetu na dobijanje info-a, ali ne i na ostale medije!!!

  8. Dragan

    @Deda
    Deda, kad pogledam poslovne knjige svaka nostalgija nestaje. A informacije pratiš na Internetu, baš kao i ja, tako što ideš za linkovima ka sajtovima klasičnih medija! Tamo su jedine relevantne informacije. Dakle, privid je da se informišeš ne koristeći klasične medije. Ti samo, kao i većina nas, koristiš njihove sajtove.
    I da ponovim, sad i ovde. 🙂

  9. Cyber Bosanka

    Treba zapamtiti razliku ozmedju medija i novinarstva i sve je onda jasno.

    Ovaj ciko iz Vremena je najbolji primjer. Koliko sam upratila iz BiH on radi na TV-u, pise za Vreme a takodje dobro konta i koristi internet. On je novinar koji razlicite medije koristi za plasiranje svojih sadrzaja/informacija.

    A to takodje radis i sam, pa sve znas 😉

    Standardno dobar tekst 🙂

  10. Dragan

    @Cyber Bosanka
    Tvoja prva rečenica sve govori! I hvala ti što si je napisala i postavila kao jedan pasus.
    Al’ lako je nama da se razumemo kad smo na istom hlebu! 🙂

  11. Sinisa

    Dok ste pisali komentare dali klasicni ili twitter, na twitteru je bila prava revolucija (globalno), jer je wikileaks.org objavio (u 18:15) preko 250.000 tajnih dokumenata Americkih Ambasada, neki poticu cak i od 1966 godine….
    Potrazio sam informaciju o tome po lokalnim sajtovima “klasicnih” medija, nije bilo niti najave sta ce se desiti…
    Pazite – na svetlost dana izlaze prepske tajnih sluzbi USA u vezi Irana., Iraka, Kine, itd. – informacije su vec dostupne celom svetu…

    Ocekujem da ce tek prekosutra ovo biti glavna tema kod lokalnih “klasicnih medija”

  12. Dragan

    @Sinisa
    Siniša, nema ovde nigde pitanja “ili klasični ili twiter.”
    Ovaj tekst, kao što u podnaslovu stoji, govori o tome šta je ovde i sada.
    A wikileaks.org nije ovde.
    Uzgred, novinarstvo, čak ni u SAD, nije, zar ne, samo puko objavljivanje nekadašnjih tajnih dokumenata, ako je to uopšte tako. Trebalo bi da je znatno više od toga.
    I tek kad se klasični mediji i valjani novinari dohvate tog materijala, imaćemo vest.
    Do tad je to samo gomila tekstova. 🙂

  13. Borsky

    Nažalost, klasični i veliki mediji ne žele ili ne umeju da pariraju online novinarstvu, osim par velikih i moćnih, ali to je ipak nedovoljno. Informacije se sporo probijaju, zbog selektivne i raznim interesima uslovljene uređivačke politike, a od nečega se ipak mora živeti.

    Ipak i pored novca, koji sporo nalazi put do medija koji koriste i moderniji pristup svom poslu i znanja, ipak treba imati i mnogo volje i želje za paralelnim radom i putem interneta, a to je kod nas u velikom procentu i mentalitet opredelio.

    @Twitter sadrži niz kako kažeš “sirovih” i neprofesionalnih izvešataja ali vest ide brzo i pravo svima koji žele da je vide.

    Klasično i online informisanje treba posmatrati kao jednu celinu a država treba ozbiljnije da se pozabavi i time, međutim kako nije u stanju da reši i optimizuje niz elementarnih pitanja kroz zakonodavstvo, teško i da će ovo pitanje uskoro doći na red. Nažalost.

  14. Pedya

    Hmm… Bio sam na nekoliko skupova na kojima su razmenjivana mišljenja o online i offline medijima. Moj utisak je da ovi iz online-a ne bi toliko insistirali na tezi o „pokojniku koji se opire sahrani“, kad bi ovi iz offline-a prestali da “elaboriraju prednosti papira”(!). Kad mediji budu shvatili da su proizvođači i prodavci sadržaja, a ne prodavci papira na kome se taj sadržaj nalazi, štošta će se promeniti. Ovako samo iritiraju online zajednicu koja (ne)namerno previđa činjenicu da bez offline medija, sada i ovde, zaista nema bitnih online vesti. Tu si u pravu. Kao što si u pravu i da se informacija dobija tek kad se “valjani novinari dohvate nekog materijala”. Sve dotle, taj materijal su samo podaci, a informacija i podatak nikako nisu isto. Nigde, pa ni u novinarstvu.

    I da te ne znam, primetio bih da se online i offline “srastanje” tvog medija već desilo, jer si napisao nešto što je, po meni, suština novinarstva – Postoji informisanje, sve ostalo su „nosači informativnog sadržaja.“ 😀

    Ima l’ koga iz medija da čita ovaj tvoj blog? 😉

  15. Sinisa

    @Dragan
    Ta gomila tekstova je preplavila:
    http://www.guardian.co.uk
    http://www.nytimes.com
    Der Spiegel je vec otstampao sutrasnje izdanje.
    I to su klasicni mediji, ja govorim o lokalnim, kojih ovo sve ne zanima – kao da su sa druge planete…

  16. Dragan

    @Pedya
    Hvala ti, druže, što si se javio i ostavio ovaj komentar. I, naravno, potpuno razumeo šta me je nagnalo da ovo pišem.
    Pride, dodao si i za mene očekivani, ali ipak bez jasne kompetentne potvrde, podatak da papir ispade važniji od suštine kod mnogih iz offline medija. Setio sam se odmah i tvog teksta o tome kako mnogi uopšte i ne znaju šta zapravo prodaju. Izgleda da su mediji itekako u toj grupi prodavaca! 🙂
    Ja sam više odustao da negiram u razgovorima taj “papirni argument”, tako uzaludan posao ni Sizif nije radio. (Dobro, sad sam malo preterao, mada, kad se shvati kao metafora, možda i nisam.)
    Inače, sudim po pratiocima na mrežama, oni koji čitaju ovakve tekstove uglavnom već jesu to shvatili. A oni koji ne čitaju…valjda negde razmišljaju koji je papir najbolji! 🙂

  17. Dragan

    @Siniša
    Ja u tome vidim potvrdu onoga što je u postu. I to potvrdu nekoliko stvari: kod velikih medija i njihovo online izdanje je “klasično”, to rade ili ne rade isti ljudi.
    Ja sam vest čuo na TV programu možda oko 20 časova – dosta brzo za izuzetno “komplikovan” medij koji to, osim toga, treba da odradi nedeljom.
    A moj tekst je sasvim okrenut ka domaćim medijima, no primer na koji ukazujete sigurno mnogo toga govori.

    @Borsky
    Izvini što sam malo ispreturao komentare, nešto sam ili ja ili softver “zgrešio” pa je odgovor na tvoj komentar nestao. Žao mi je jer se itekako razumemo i slažemo.

    Ovde ću samo da pomenem tvoju opasku da, pored mateijalnih sredstava, treba imati i volju i želju da se radi na pravi način.
    Jasno nam je obojici, a i drugim ljudim koji su ostavili svoje komentare, da ovd nedostaje skoro sve to. Mada mi je to gotovo groteskno: raditi jedan posao, a ne koristiti sve njegove mogućnosti.
    Pretpostavljam da tu svoju bahatost prebacuju na nekog drugog, trećeg, petog… U tome smo mjstori! 🙂

  18. Darko

    Potpuno je tačno da je twitter precenjen u smislu produkcije novinarskog sadržaja. On je sjajan za instant (i naravno, geo-kodirano) objavljivanje kratkih vesti i uopšte brzu razmenu linkova, informacija, misli itd, ali sam po sebi ne generiše “novinarstvo.” (analitičnost, stručnost, sagledavanje više uglova, proveravanje itd)

    Ono što je potrebno za “pravi” online informativan medij jeste redakcija! Dakle, grupa profesionalaca kojima je to svakodnevni posao. Oni svakako moraju potpuno da shvataju i koriste online alate i servise, ali i da ponude novi proizvod. Agencijske vesti tu ne pomažu, jer se ne može naplatiti nešto što je već besplatno na dvadeset drugih sajtova. Originalan sadržaj, atraktivan proizvod, multimedija!

    Uostalom, mnoge rubrike nikada i nisu bile posebno profitabilne. (ko hoće da se reklamira pored vesti da je Tadić ugostio Filea? Whatever.) Dnevne vesti jednostavno ne prave novac, ali rubrike kao što su Zdravlje, Putovanja, Life-style i slično imaju neki potencijal, i na tome treba dosta raditi.

    Hoću da kažem da se novac u nekom obimu može napraviti, ali vremena prodaje pola stranice oglasa za hiljadu evra prolaze. To je ionako suludo trošenje para. Porediti zaradu od oglasa štampanih medija i online medija je malo blesavo, čini mi se.

    Mene možda i najviše iritira to što bi svi urednici rado da “koriste nove tehnologije,” ali ako im pomeneš da to znači i promenu nekih navika… onda je razgovor završen.

    Da ne dužim, nemam ni ja neko super-profitabilno rešenje… 🙂

    Dobar tekst.

  19. Dragan

    @Darko
    Obogatio si post mnogim činjenicama koje prosečan čitalac naprosto nije u prilici da sazna i to mi je drago.
    Urednički “strah od promena” je već poslovičan i “stariji” i od samog Interneta. Samo retki urednici koji imaju pravu viziju kojom vode redakciju “razgrću” starudiju i, po cenu da budu omrznuti, uvode nove tehnologije, navike, alate… Većina se drži ustaljenog puta pa makar on nikud ne vodio…
    Dnevne vesti ne prave novac – da, baš tako, mada to čitaoci/gledaoci uglavnom ne znaju. Šlajfna sa vestima ili minut informativnog programa su najskuplja roba, traže najviše ljudi i opreme, a najčešće se preko njih prelazi ovlaš…Vest o tome gde će za Novu godinu pevati ta i ta gospođica, dobijena telefonom i začinjena fotografijom iz arhive, biće neuporedivo čitanija. Otprilike kao u trgovini: prehrana zahteva najviše posla, okreće najviše para, a donosi najmanju zaradu. Tako je i sa pravim vrednim kvalitetnim informisanjem.
    Poređenje zarade od oglasa u klasičnim i onlajn medijima zaista je, u ovom času, kao priča o slonu i muvi.
    Hvala ti za komentar, mislim da se izvanredno uklopio u tekst blog posta 🙂

  20. Miodrag Ristić

    Najkrupnija promena koja se desila je više vezana za disperziju “mreže dopisnika” nego za same internet medije. Činjenica da je svako sa mobilnim telefonom potencijalni dopisnik (ali i fotoreporter i kamerman) je mnogo više promenila medijsku sliku nego TAMO NEKI novi mediji.

    Ja tu zapravo i vidim najveći problem: šta je novo u novim medijima? Veliki deo su samo elektronska izdanja novina ili neki hibrid izmedju novina i tv-a. Realno ta ideja je tek na početku i tek će se razvijati u narednoj deceniji.

    Da sve ovo nebi bila samo “nostalgična opaska”, zamislite ovakvu situaciju: Novi Medij koji IZDAŠNO honorariše svaki twitt, sliku ili drugi multimedijalni sadržaj (i na taj način ima milione dopisnika). Koji sve to distribuira u realnom vremenu preko neke NOVE PLATFORME na milione PRETPLAĆENIH ridera. Sve to procesira na hiljade dobro plaćenih novinara, i izuzetno zahtevan GPS software, a iza svega stoji KORPORACIJA koja pravi milionski prihod od PPC oglašavanja.

    E to je novi medij.

  21. Dragan

    @Miodrag Ristić
    Dobro je što si uveo u priču građane kao “novu mrežu dopisnika”, to do sad nismo u postu i komentarima imali. Lično sam mišljenja da je to izuzetno značajno za društvo u celini, čak možda više nego za same medije iako to zvuči paradoksalno!

    Ako si ti, ona, ja, oni…u prilici da se zateknemo na “licu mesta” i o kakvom događaju izvestimo ma kojim kanalom, dobili smo grandioznu stvar. Potencijalno bi se reklo da smo dobili znatno više slobode i dostupnosti informacijama – hoće li u tom pravcu ići informisanje videćemo. Za sad imamo lep spisak događaja koje su “snimili” očevici, a potom ih prosledili medijima.

    Tvoj drugi pasus je, mislim, suština. Ja informisanje sve više vidim u ne tako dalekoj budućnosti kao hibrid svih sadašnjih platformi na kojima vesti stižu do nas!
    Hajde da uzmemo jedan još uvek svež i jednostavan primer: Blog Open u Novom Sadu. Imali smo tvitovanje, video stream, televizijske priloge, tekstove na mrežama, po blogovima, u klasičnim i online izdanjima medija, u štampi, pa klipove na you tubu.. Ako se ne varam – svuda gde i treba da budu vesti! (Pritom je svako imao svoju “ulogu”, drugačiju, a mozaik se sklopio od svih tih medija i servisa i mreža,)

    Prava info ofanziva, veoma dobra jer su neki od priloga – veći deo – bili veoma informativni i profi urađeni! Sad kad ta nova “multipratkik” medijska mašinerija dobije na zamahu i izbrusi svoje alate, kad otpadne ono što je suvišno, a u prvi plan stigne ono što je čitaoci/gledaocu/surferu najvažnije, eto nama još više i još bolje prilike da ne ostanemo neinformisani. 🙂

  22. Darko

    Ja sam imao ideju da se napravi neki projekat eksperimentalnog medija, koji iako verovatno ne bi (pogotovo ne u startu) bio ekonomski održiv, pokazao bi šta to tačno tehnologija može da pruži “novim čitaocima.”

    Projekat bi uključivao stručnjake iz raznih oblasti, a mislim da bi idealno bilo podeliti ga na dva dela: agregaciju i filtriranje postojećih vesti sa drugih medija (npr. urednik koji kroz svoje komentare provede čitaoce kroz najbolje članke drugih medija) i produkciju originalnog sadržaja. (reportaže, istraživačko novinarstvo i slične zahtevne forme novinarstva)

    Naravno, izazov bi bio naći finansijski model, makar i za tu eksperimentalnu fazu (par meseci), mada kao projekat bi verovatno mogli da ga podrže neke NVO poput USAID / Ajreks itd. A i da propadne, makar bi bio pokazatelj šta je sve moguće uraditi sa tehnologijom danas u medijima, i kako publika na to može reagovati, jer mi se čini da mnogi svesno ili nesvesno ne veruju da se kod nas mogu neke stvari uopšte i napraviti, i da publika to ne bi posebno prihvatila.

    A možda je i pointless ideja 🙂

  23. Bedno piskaralo

    Moje trenutno mišljenje, kojem najviše naginjem je da će internet zauzeti mesto klasičnih medija u masovnosti, sveopštem širenju informacija – pritom u naravno mnogo većem redu veličina jer sama tehnologija to dozvoljava.
    A da će klasični mediji (sa izuzetkom možda žute štampe) okrenuti se elitizmu i poziciji kakvu je na početku imao internet – biće više elitistički, dostupni manjem broju ljudi i nadam se onda otvoreniji za interpretativno i istraživačko novinarstvo.
    Da li će se ovakav scenario ostvariti u budućnosti? Videćemo…

    p.s. super razmišljanje!

  24. Dragan

    @Bedno piskaralo

    Da smo se ranije čuli pa da mi dozvoliš da ovaj komentar pretvorim u antrfile! Kako vreme odmiče, tako i ja sve više verujem u “scenario” koji si napisala!
    Zaista mi je drago što si napisala ovaj i ovakav komentar. Neka ostane pa da vidimo hoće li zaista tako i biti.
    A i ja ne vidim zašto ne bi!

    P.S. Imaš 10+ za energiju kojom stižeš da uradiš toliko stvari i pride pročitaš ovaj tekst i napišeš komentar. 🙂

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

© 2024 Novinarska Patka

Theme by Anders NorenUp ↑

%d bloggers like this: