Blog Dragana Radovića

PR kao „nevidljivi“ član redakcije

Share

Dobra komunikacija je “moneta”  kojom PR može da „plati“ ulazak u redakciju svakog medija

Zanimljivu notornu činjenicu uglavnom previđaju svi: nekoliko dobrih PRova vlasniku medija prave uštedu jednaku bruto plati bar jednog novinara! Jednostavno je, zamislite šta sve stiže u redakciju iz institucija vlasti, kulturnih ustanova,  javnih preduzeća, sportskih kolektiva, privrednih kuća…

To su „tone“ materijala idealnog za novinarske tekstove koje može da, koristeći ih, napiše mnogo manje ljudi nego da PRova nema ili da ne postoji valjana komunikacija sa njima. Bar je takvo iskustvo vlasnika lokalnog medija – u manjim sredinama je to verovatno vidljivije.

(Da pojasnim nešto: ovde zapravo mislim na portparole, a ne na PRove u pravom značenju. No, ti ljudi sami uglavnom više vole da ih nazivam PRovi pa ne vidim zašto ne bih! Razlika jeste velika, ali za potrebe ovog teksta nije od značaja.)

Problem u redakciji nastaje ako nemate „pisca“, novinara koji ume da stvori priču koristeći tako „servirani“ materijal, novinara koji nema profesionalno iskustvo, dobar ljudski odnos sa PRom čiji tekst i druge materijale koristi i mejl, telefon.. No, u krajnjoj liniji, to i čini razliku između medija. Dobri autori, stvaraoci, dobri novinari i urednici u dobro organizovanoj sredini – to je redakcija. Ostalo je ukras, uglavnom, i služi za malo paradiranja pred gostima…

Dobar ljudski odnos između novinara i PRova nije teško izgraditi, a puno znači. Mediji su nezgodna “igračka” – ako se previše zanesete svojom ekonomskom ili političkom snagom, na kraju će već naći način da „uzvrate udarac.“ Primer: kad oglašivaču, koji je po medij finansijski bitan, ali je i „večito beskropulozno gunđalo“, negde nešto pođe naopako, događa se da bude pozvana druga redakcija, čak i konkurentska, da to objavi. Sigurno da je to etički problematično, ali „ko je prvi počeo…?“

Pokušavam da pošteno iznesem „moguće scenarije.“ Čak i ovako zgaženi, jeftini i esnafski ojađeni, mediji nisu tu da na njima demonstrirate svoju snagu. Neka vam za to posluži konkurencija.

Džon Hjuston u filmu „Džungla na asfaltu“ izgovara sjajnu rečenicu: „Većina ljudi ima sreću da nikada ne sazna da je u pravo vreme i na pravom mestu sposobna na sve!“ Ne treba ni medije dovoditi u škripac i dodatno „čepiti“ ako, zapravo, mogu da vam budu dobri saradnici. (Ogoljena kupovina medija nije tema ovog članka, no biće vremena i za to.)

Istina je i da fer odnos novinara/urednika i PRova obično preraste u skoro kolegijalni – PR će u takvim slučajevima „imati medij“ samo zato što je uspeo da „uđe u redakciju.“ Naravno, na uredniku je da odredi granicu kako čitalac ne bi bio na gubitku, a PR na prevelikom dobitku!

Najbolje je, ili je bar takvo iskustvo moje redakcije, kada novinar koji prati određeni sektor shvati da mu je PR neophodan za dobar rad, a PR uvidi koliko prednosti dobija ako korektno sarađuje sa nekom redakcijom.

To zvuči jednostavno, mada je najteže.

Ali u životu, uglavnom, samo teške stvari i valjaju.

11 Comments

  1. Tihomir Stojanovic

    Lepo si poentirao 🙂
    Dobar tekst.

  2. Dragan

    @Tihomir Stojanović
    Dobrodošao!
    Hvala ti, drago mi je da čovek sa takvim ugledom u PR struci ima ovakvo mišljenje o ovom tekstu.
    Inače, ja zaista imam računicu, ali nisam hteo time da zamaram čitaoce. Uglavnom, bez PRova ne bih mogao da radim iole isplativo ni štampano ni net izdanje novina! 🙂

  3. Milos

    Dragocen tekst svim PR-ovima koji tek pocinju i svim drugima koji nisu okusili novinarski hleb. Takodje i novinarima koji su cesto besni na one koji salju info ili vesti sa stalnim preteranim oprezom. Hvala ti

  4. Snežana Luković

    Pre svega, hvala na ovom postu. Nisam do sada naišla na ovako eksplicitno pozitivnu izjavu, od strane novinarske branše, o značaju PR u njihovom radu. Ako ih je bilo, uglavnom su negativne.
    No, i to ne zameram mnogo. Živimo u vremenu nekompetentnosti, što uostalom osećamo na svakom koraku. U svim profesijama, što uključuje i žurnalizam. Nadam se da ćeš se složiti ….
    Inače novinare, kad to kažem mislim na one koji zaslužuju da se tako zovu, veoma cenim i smatram da imaju izuzetno odgovorno i stresno zanimanje, koje nikad nije bilo adekvatno nagrađeno.
    Sa druge strane, PR kao mlada sruka, još se “meškolji” i pokušava da se izbori za odgovarajuću poziciju. Poput malog deteta, koje još nije naučilo ni sva slova azbuke, a sebe smatra velikim i svemogućim.
    PR i novinarstvo su dve strane iste medalje. Ako to shvatimo, onda smo pola posla odradili. Ostalo su nijanse. Od svih nijansi najdominantnija je ona karakterna. Ako je neko razuman čovek, onda nema problema u komunikaciji i informacije nesmetano teku. Bez obzira da li su pozitivne ili negativne.
    Sa novinarima nikada nisam imala problema, i uvek smo se međusobno doživljavali, i doživljavamo se, kao prijatelji koji ponekad ugrabe i privatno da popiju kafu, a da pritom jedni druge ne uslovljavljavamo. Jedino je takav transparentan odnos, zdrav odnos, koji će uvek rezultirati nekim sitnim ustupkom i informacijom. Nikom neće naškoditi, ali će pojedincu mnogo pomoći. Uostalom, kao i u mnogim drugim profesijama. 🙂

  5. Snežana Luković

    Dopunila bih, nedovršenu misao o PR-u kao mladoj struci, koja još uči…
    Zato što još uči, dolazi do mnogih “grešaka u koracima”, nesavladanog gradiva, trapavosti,… Ali isto tako, ima veliki broj onih koji ne samo da su savladali gradivo, već dostojno , kao i u svim drugim branšama, PRedstavljaju struku.

  6. Dragan

    @Milos
    @Snežana Luković
    Ovaj tekst sam počeo da „zidam“ dok sam prelistavao svež broj svog lista. Sinulo mi je da bar četvrtina tekstova tu uopšte ne bi bila (pa bi novine ličine na ogroman notes) da PRovi nisu radili svoj posao, a mi novinari zaokružili priče koje smo dobili.
    Iako je to već dugo tako, do tada nisam na taj način posmatrao stvari. Uzeo sam olovku i ovlaš izračunao finansijski efekat te činjenice i približan broj radnih sati neophodnih da svi ti tekstovi nastanu (računajući i obilazak npr. škole u mestu udaljenom 20 km, zdravstvene stanice koja je još dalja, prisustvovanja utakmicama…)
    Lokalne novine bez PR ljudi samo izuzetno mogu da bude isplative, jer su i ovako „siromašan brat“.
    Podstičem rado lokalne institucije da odrede nekog ko će sarađivati sa Ekspresom jer u protivnom ne mogu očekivati da će biti redakcijskog vremena da se pokriju vesti iz njihovog dvorišta. Iako se misli da su male sredine siromašne događajima, to nije tako. Jedino se razlikuje donekle definicija „događaja“. Uspeh školske sportske ekipe na nekom takmičenju ovde je događaj, za velike vrlo retko.
    Dakle, meni je lako da „priznam“ koliki je značaj PR u nastanku vesti koje pravimo za list i sajt. 🙂
    Hvala na lepim komentarima!! 🙂

  7. Tihomir Stojanovic

    Hvala Dragane. Nisam na sebe gledao tako pa mi je zanimljivo da procitam tvoj komentar 😉

    Mislim da je uzasno bitno prilagoditi PR sadrzaj mediju, a to se retko cini. Saopstenja i druge dobijene informacije se prenose u celini. I ja to ponekad uradim u okviru Mreze kreativnih ljudi.

    Kvalitetne redakcije vode racuna o tome kako bi svi bili na dobitku. One najbolje poznaju svoju publiku pa “preradjena” informacija moze biti kvalitetnija od izvorne.

  8. Miss Cybernaut

    Lokalni mediji su budućnost, baš kao i geotargetiranje, iskreno u to verujem 🙂 Što se PRa i novinara tiče, i jedni i drugi su često frustrirani onom drugom ekipom, ali nema sumnje da su jedni drugima potrebni. Kao novinaru dobar PR mi je bio neprocenjiva pomoć (dobar – kompletne informacije, ne na kašičicu, i reponsive, tj. brz). Kao PRu u sektoru koji je niša na webu potpuno mi se razdanilo koji su kapaciteti redakcija i koji su im prioriteti. Internet ekonomija jeste priča koja je pre 2 godine ličila na klesanje kamena u Srbiji, pionirski posao. Otud su se specijalizovani mediji sami po sebi nametnuli, a Kovin Ekspres je uneo potpuno novo svetlo na ovu našu pozornicu 🙂
    Prošlog meseca mi je kolega koji je otišao iz Etargeta rekao da je najveća lekcija koju je dobio radeći za ovu oglasnu mrežu je da ima života i izvan Slovačke. Ima nekih ljudi koji nešto vredno i pametno rade tamo daleko u Srbiji, Rumuniji, Bugarskoj. Ima lepih gradova i dobre hrane. Postoje ideje koje se šire, isti događaji nas uzbuđuju, TEDx, Open Coffee, konferencije. Postoje inovacije! Svet je zaista jedno globalno selo…
    Budućnost je u lokalu. Odavno postoji overflow ekskluzivnih informacija worldwide. Ono što može da dopre do ljudi je medij kome veruju i koji osećaju kao svoj.

  9. Dragan

    @Tihomir Stojanović
    Da, prerađena informacija vredi upravo zbog intervencija na izvornom PR tekstu. U protivnom bi imali gomilu medija sa potpuno istim sadržajem. Mislim da to nisam dovoljno naglasio u postu.
    Na lokalnom nivou je moguće i pustiti PR tekst u celini, uz eventualne sitne korekcije, jer je manje medija, mada je i tad itekako dobro preraditi dobijeni tekst. Novinar često zna zanimljive detalje koji mogu da upotpune informaciju i daju joj više života nego što ima dobijeni PR tekst.
    U krajnjoj liniji, bez te intervencije i nema novinarskog teksta, već pukog prenošenja PR saopštenja. 🙂

    @Miss Cybernaut
    Wow, dobro mi zvuči ovo za Kovin Ekspres! 🙂
    I ja, naravno, itekako verujem u budućnost lokalnog informisanja. Šta više, mislim da će targetiranje ići do novoa kvarta u kojem čitalac živi – lokalna vest, kako bi rekli političari „nema alternativu“.
    Ovo je vreme brzog prestrojavanja u medijima zbog novih tehnoloških mogućnosti pa ni ljudi iz esnafa ne vide uvek šta se iza brda valja. Ja bih to „dolazeće informisanje“ nazvao „totalnim“, sveobuhvatnim, potpunim. A lokalna vest u svakoj kombinaciji opstaje jer čitaoca/gledaoca/surfera ipak najviše interesuje „komšiluk!“ 🙂

  10. Milica Čalija

    Dragane, evo još jedne pohvale za tekst, sa moje strane.
    Na predavanjima mladim PRovcima koje držim uvek ističem komunikaciju sa novinarom, ali onu pravu, kulturnu i ljudsku. I dvosmernu, dakle, ne zvati novinara samo kad Vam je potrebna objava… kažeš da je dobra komunikacija dobra “Moneta”, a ja bih dodala i JEDINA moneta koju je dozvoljeno koristiti, ako se etički bavite PR-om.

  11. Dragan

    @Milica Čalija

    Drago mi je, Milice, što smatraš da tekst zaslužuje pohvale.
    Bez ikakvog ustezanja, uvek kad negde razgovor krene u tom smeru, kažem da bez ljudi iz PR moj mali lokalni list i sajt apsolutno ne bi mogli da postoje, pa samim tim ni da obavljaju svoju misiju – informisanje.

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

© 2024 Novinarska Patka

Theme by Anders NorenUp ↑

%d bloggers like this: