Blog Dragana Radovića

Kategorija: Blogovanje (Page 4 of 16)

Blogovi spalili Đenku, sunce im kalaisano!

Share

U blogosferi ima pameti, mudrih analiza, ekskluzivnih vesti, učenih pouka, uredno parafiranih saveta o uspešnom seksualnom razgibavanju, svega u blogovima ima, a ponajviše – nema.

Jer su, uglavnom, dosadni k'o izanđali vicevi.

Odaću vam dugo skrivanu tajnu – lično preferiram one ljigave patetične ljubavne priče. Znate ono: ona plače, on je nežno ljubi. Aj’ što je ljubi nego mu rodbina brani. I tako te tuge neke volim.

A volim i britke političke analize. Doduše, ponekad ne znam da li pisac urla o belosvetskim nepravdama zato što je skontao u kom grmu leži zec muke koja tišti planetu ili je, jednostavno, sručio previše bibera u supu pa kija po tastaturi i monitoru od ljutine koja mu je upropastila lepe trenutke dokolice.

Continue reading

Kako Fejsbuk čuva prijateljstva i – duhovitost

Share

O razredu koji je “maturirao na Fejsbuku” i nastavio da postoji i sazreva zahvaljujući kontaktima na najvećoj društvenoj mreži

25 gimnazijalaca iz Kovina osnovalo je 2008. godine zatvorenu grupu na Fejsbuku. Većina je pohađala jedan  razred, ali pridružili su im se i drugi prijatelji.

Danas su već uveliko odrasli ljudi. Skoro svi su i “akademski građani”, poneko je završio studije, drugi su, opet, blizu apsolventskog statusa, “mastera” i ostalih naziva koji prate univerzitetsko obrazovanje.

Deo njih se zaposlio, poneko radi uz studije i izdržava sam sebe ili pridodaje tako roditeljskom “investiranju” u budućnost.

Nisu “uniformisani”, nisu svi na jednom fakultetu ili univerzitetu, nisu odavno više čak ni u jednom gradu. Većina studira i najveći deo godine provodi u glavnom gradu, a poneko se odselio iz Srbije i živi u inostranstvu.

U grupi su budući (ili sadašnji) nutricionisti, pravnici, filolozi, profesori, lekari, fizioterapeuti, ekolozi, ekonomisti, grafički dizajneri, sportski treneri, mašinci, inženjeri zaštite na radu, bezbednjaci…

Continue reading

Slobodni i tržišni softver: Sezame, otvori širom tu kapiju!

Share

Povodom Svetskog dana slobode softvera ili od svakog po nešto – biram i Windows i Linux

Stari kompjuter u jednom budžaku mog stana bezobrazno i otvoreno vodi dvostruki život. Na njemu se nalaze i “zatvoreni” i “otvoreni kod”, tačnije mogu da ga ubace u brzinu i Windows i Ubuntu.

Stari Athlon 64 X2, potpomognut sa 3 giga memorije, našao se tu kao zamena za svašta nešto hardvera što se vuklo po kući, a ja to đuture zamenio sa “daj neki dvojezgarni” komp. Posle mu je, spontano, pripala uloga kućnog servera i “zadružnog magarca” koji arči svako od ukućana kome zatreba.

Continue reading

Fejsbuče, uredniče, ili 5 pravila za produženi orgazam

Share

Imate svoj omiljeni medij, dva – tri može biti, verujete (uglavnom) u tamo plasirane tekstove, zagledate sve te lepe slike – jer ste vi i samo vi tako odlučili? Ajd da se ne lažemo – društvene mreže su najvažniji medij koji pratite, a linkovi vaših Fejsbuk i Tviter prijatelja kreiraju bar 90 posto svega što dnevno o događajima “u zemlji i inostranstvu” saznete

I najvažnije akcije koje ste preduzeli u životu (pardoniram ako ste od onih koji žive nošeni “maticom sudbine”) počele su, javlja mi se, sasvim bezazleno i ne obećavajući bogzna šta? Na faks ste otišli jer je najveći deo srednjoškolske ekipe tako odlučio, braku je prethodio banalni susret u liftu, u kredit za stan uleteli ste dva dana po saznanju da uopšte postoji i tako dalje, a i bliže?

U tih nekoliko bitnih životnih odluka (a nema ih mnogo, časna sredovečna reč) svakako spada i vaš špil medija u koje imate najviše poverenja? Mislim, jednom jedinom svakako ne dajete 100 posto svoje znatiželje?

Continue reading

Tajna pucnjave iz radija

Share

O knjizi Tanje Tatomirović “Musolinijev mikrofon” (izdavač Društvo za odnose s javnošću)

U pozorištu Konstanci u Rimu 25. marta 1924. godine režim Benita Musolinija proslavlja petogodišnjicu osnivanja fašističkih borbenih grupa. Govor koji drži Duče prenosi italijanski radio. Širom zemlje, okupljeni u grupe koje prate istorijski prenos, jer to je bio uobičajeni način slušanja radijskog programa u fašističkoj Italiji koja nije imala dovoljno prijemnika “po glavi stanovnika”, Italijani slušaju govor učitelja i novinara koji je 1922. godine postao neprikosnoveni gospodar ove zemlje.

Ali, ne ide sve po planu. Tehnički nedostaci čine Musolinijeve reči gotovo sasvim nerazgovetnim.

Razočarani Benito, kako piše Tanja Tatomirović u knjizi “Musolinijev mikrofon”, “privremeno zapostavlja radio prenose. Ipak, tih godina počinje era radija, sredstva komunikacije i propagande koja će imati dubok i neizbrisiv trag na svakodnevni život Italije tog vremena.”

Continue reading

Malo blogera ili malo blogova?

Share

Paradoksalno, iako imamo sasvim pristojnu kvotu blogera, imamo i nepristojno malo dobrih blogova

Pre nekoliko meseci sam skoro sasvim prestao da pratim blogove. Namerno kažem „pratim“ jer se na prste jedne ruke mogu nabrojati „lične virtuelne kolumne“ koje sam uspevao da pročitam od prve do poslednje rečenice.

Dobro, znamo da je na mreži i inače malo teže čitati bilo šta, još teže potpuno pročitati poduži tekst koji publici nudi nečije viđenje kakvog događaja (znate ono: nešto se dogodi, pa hajde sad na desetak mesta da „konzumiramo“ različita, mada uglavnom ista i dosadna, intelektualna razvlačenja testa za lošu pitu.) Ne mogu to, nemam strpljenja, a još manje volje da pratim više od 5 – 6 blogova te vrste, pa i njih tek kad me zaintrigira naslov ili tema.

Razloga ima mnogo, ali ovako na prvu loptu mislim da je najvažniji – dosada. Blogolandija je, verujem, postala (ili ostala?) dosadnija od raja. Fina klima, mnogo tapšanja po ramenu, predvidljivi obroci, ista plej lista, nešto malo loše serviranog rajskog voća… Uglavnom, ne znam baš tačno zašto je tako, ali taj koktel nije u skladu sa mojim anahronim analognim bićem.

Continue reading

Novinarska soba s pogledom na Palić i blogovanje od slike do slike

Share

Sve možete da oprostite ljudima osim ako su dosadni. Ko je to, beše, rekao Miloju Sekuliću i Dragani Djermanović, a oni zapamtili ?

Uopšte nisam imao nameru da pratim Internet prenos (a što ne bi tako moglo da se kaže ?) ove Konferencije na Paliću. Dead line (cajtnot što bi rekao moj prvi urednik) prouzrokovan neizbežnom potrebom da se izbaci novi broj novina i zaradi nešto para za plaćanje računa, jedna važna proslava koja me čeka, išijas koji…(ma ne, ovo mi se omaklo), 12 stavki na spisku za kupovinu i još neke intimne stvari, overili su neopozivo moj dnevni raspored.

Sam vrag me naterao da kliknem na link i nađem se na Paliću (digitalno, ne i realno, ’em mu sveca.)

Continue reading

« Older posts Newer posts »

© 2025 Novinarska Patka

Theme by Anders NorenUp ↑

%d bloggers like this: