Share

Gubljenje frekvencije lokalnog radija kao paradigma stanja u srpskim medijima
radio-kovin logoU ponedeljak 31. avgusta 2008. godine, tačno u podne, ali bez revolveraškog obračuna kao u istoimenom legendarnom filmu Freda Cinemana sa Garijem Kuperom i Grejs Keli, nestao je iz etra Radio Kovin, pionir elektronskog lokalnog informisanja u Banatu.

Podne je samo tačna vremenska odrednica za gašenje 500 vatnog predajnika radio stanice koja je decenijama radila na 89,5 megaherca (nešto pre toga na 88,5 megaherca, a u doba srednjeg talasa, koji je danas gotovo zaboravljen, na 258,4 metra.) Jer, stvarno gašenje je počelo znatno ranije, u vreme nastanka jednog u moru bajkovitih zakona u oblasti medija.

Eliminacija najslušanijeg lokalnog radija kao lego kockica uklopilo se u ono što je postalo očigledno: proces privatizacije medija nije poslužio očekivanoj svrsi, dakle nije ni malo uticao na vetar u leđa slobodi, kvalitetu i održivosti informativnih kuća. Naprotiv. (Doduše, možda to i nije bio razlog za privatizaciju medija.) Najveći deo „privatizovanih“ televizijskih stanica, radijskih kuća i štampanih medija u Srbiji ili je na rubu opstanka, i samo čeka „ključara svoje sudbine“, ili je pod nikad većim uticajem vlasti.

U nemogućnosti da zagrabe koliko bi im trebalo, novi vlasnici, i u medijima koji nekako uspevaju da drže kormilo broda u uzburkanim vodama, postaju providan servis vlasti ili stranaka ili jednostavno dižu ruke od firme koju su kupili i “brišu” u isplative vode. Otud i opšti utisak da je najveći deo „živih“ medija naprosto bljutav u svom dodvoravanju gospodarima javnog novca. Jer, nema u ovoj zemlji dovoljno jakog tržišta da „servisira“ sve pretendente na učešće u medijskom kolu.
Continue reading