Blog Dragana Radovića

Oznaka: softver

Uloga mojih rođaka u razvoju Windowsa 8.1

Share

Vi ste od onih “porodičnih majstora”, ljudi koji znaju da poprave poneki uređaj po kući? Sudbina vas je gorko kaznila, kao i mene. Od kad sam na varljivom glasu da “znam da petljam oko kompjutera” izgleda da nijedan kvar ili “uvođenje tehnološke novine” u užoj i široj familiji i u krugu prijatelja, ne može da prođe bez mene. Skoro da me više ništa ni ne pitaju – samo zovu. Ovako.

instalacija-windowsa-8Uporna zvonjava telefona probudila me je u ranu zoru. Sa druge strane žice uši mi je parao dramatičan i usplahireni glas strica Milanka:

– ‘Bro jutro, sinovac. Znam da te nisam probudio…

– Ma otkud, znaš da ja nikad ne spavam u pet posle ponoći, uzvratio sam mu pozdrav promuklim glasom.

– E, pa ako si ustao, ajd’ molim te skokni do moje firme, ovde me teške muke napale, samo ti možeš da mi pomogneš.

– Samo ja? – ‘bajagi sam se zapanjio. U prevodu, kad Milanko izgovori tu „mantru,“ posle nje sledi nešto kao molba da njegove kompjutere u malom preduzeću koje ima reanimiram i vratim u „vozno stanje.“ I tako neoriginalno potrošim jedan dan života. Da stvar bude još gora, pritom bih morao da koristim davno izgrebane instalacione diskove Windovsa sa početka 21. veka, tu poslednju softversku investiciju na koju je moj rođak bio spreman.

– Opet neka frka sa kompjuterima, zar ne?

– Jeste, kako znaš? Nešto je pošlo naopako, sinovac, a tek će da se sruči u propas’ ako mi ne uspostaviš red ovde. Klijenti traže izveštaje, poslovni partneri projekte, knjigovođa mi kaže da sam Kir Janja, mada ja tog gospodina uopšte ne poznajem al’ osećam da je to neki nepopularan čovek. Ide kraj godine, poslove moram da posvršavam, pare da naplatim, a sve stalo! Ovo je, ej, zavera kompjutera! Spašavaj me, ne pitam šta košta!

Nova softverska krila strica Milanka

Znam da stric uobičajeno kuka i kad na manje nevolje naiđe, ali sad je prvi put rekao da “ne pita šta košta!” To me je više iznenadilo nego da su u vanrednim vestima objavili dolazak vanzemaljaca! No, s druge strane, bilo mi je pomalo i drago što ću najzad imati odrešene ruke da taj njegov “informatički inventar” dovedem u upotrebljivo stanje. Šta više, prava prilika da firma strica Milanka dobije nova softverska krila. Kompjuteri, koje je na moj nagovor nedavno kupio, zaslužili su da se “voze” na novom operativnom sistemu.

U Milankovu kancelariju ušao sam pola sata posle našeg razgovora, neispavan i žvaćući kiflu kupljenu usput.

– Ostaješ pri onom da “ne pitaš šta košta?” – tražio sam da mi još jednom potvrdi.

– Pa…ne bi baš da se rasipamo, dete, teška su vremena…

– Nećeš ništa da rasipaš, koštaće koliko i vredi, a dobićeš kompjutere sa najnovijim Windowsom koji je izašao. Čuo si za 8.1?

Otvorio je onu fijoku na radnom stolu koja može da se zaključa i izvadio jedan dobar nov model mobilnog telefona.

– Je l’ to ovo? Pratim ja sve novo, znaš da nisam k'o oni stari što ne znaju ni daljinski da okrenu na pravu stranu.

– Opa, otkud tebi windows smartfon? Mora da si ga dobio na poklon, priznaj?

– Jesam, kupila mi tvoja tetka za godišnjicu braka. Znaš da je uvek bila pažljiva oko mene.

– Znam, to joj je jedina mana. I jesi li naučio da se snalaziš sa novim telefonom?

– Nego šta, jedva da ga ispuštam iz ruke od kad ga imam!

Hm…softver koji ubrzava hardver

Space-Theme-for-win-8– E, tek sad ćeš da mu otkriješ sve strane. Na ove tvoje kompjutere instaliraćemo novi Windows 8.1. To to je “kompjuterski brat” ove telefonske varijante “osmice.”. A pride, i meni najvažnije, sad ćemo da pustimo instalaciju i za kratko vreme imaćeš sve za rad što ti treba da te ti tvoji poslovni neprijateljski nastrojeni prijatelji ne gnjave. Važi?

– Naravno! Oćeš da kažeš da ćemo moći da nastavimo posao za sat vremena, a za to vreme da popijemo kafu?

– Tako nekako. Samo ću ja čaj.

Nastavak naslućujete. Prelazak na Windows 8.1 je, u prvom trenutku, zanimljiv vizuelni doživljaj, ali ubrzo se ispostavi da je mnogo više od toga. “Obojićete” je po svom ukusu, lako prilagoditi svom viđenju radnog okruženja uz prilično iznenađenja što se na istom hardveru softver odaziva vidno brže.

Komande su intuitivne, standardne za windows i nema posebnih “traganja” kad treba izvesti neku “operaciju” na kompjuteru. Ako imate i telefon i tablet pod prilagođenim verzijama “osmice”, ova dva uređaja lako će “komunicirati” i međusobno i sa kompjuterom.

Mlađi nekad bolje znaju!

Ostao sam još malo kod Milanka i posle instalacije, taman dovoljno da dočekam i njegovog sina. Ušao je u firmu držeći tablet i, naravno, odmah “uhvatio” vaj-faj.

– Opa, evoluiramo. Ja sam mislio da će stari sa XP-ja da pređe na devedesetpeticu! Kako si uspeo da ga ubediš da nabavi “osmicu?”

– Umesto što me ispituješ, zar nije bolje da to znanje upotrebiš korisnije? Što ti ne bi brinuo o kompjuterima u firmi svog oca, ja imam bar malo više obaveza nego tinejdžerski tehnoman poput tebe, a?

– Jes’ pa da me posle cela familija zove kad god im nešto zabaguje! Ti si živi primer da ne treba pokazati uvek šta znaš! Buuu!

Eto, i od mlađeg od sebe nešto da naučim!

 

Kad sam se vratio kući čekao me je mejl sa ponudom da na blogu napišem tekst o svom viđenju Windowsa 8.1

Jasno vam je, sigurno, da sam se na poziv odazvao.

http://technet.microsoft.com/en-us/evalcenter/hh699156.aspx

Link za preuzimanje win8 i tromesečnu besplatnu probu.

Tajna anoreksije Anđeline Džoli ili kad vesti presretnu čitaoce

Share

Ako nas “ciljane” reklame pronalaze ma gde bili, zašto to ne bi i medijski sadržaji skrojeni po našem ukusu i u “pakovanju” koje nam u određenom trenutku odgovara? Novine, sajt, televizija, tablet, pametni telefon…znaće “pametni softver” gde smo, šta nam treba u tom trenutku i šta sigurno nećemo samo letimično preleteti pogledom.

angelina-jolieVideli ste fotografije Anđelije Džoli? Njene noge? Mnogi tvrde da je previše mršava i da je muči anoreksija?

To vas ne interesuje ili vas interesuje samo malo, možda biste hteli nešto više da znate o njenoj glumačkoj karijeri, a ne o anoreksičnom delu priče, a možda je baš ta bolest tema o kojoj želite više informacija? OK, nema problema. Sačekajte još neko vreme i odgovori koje želite biće pred vama. Nema potrebe čak ni da ih tražite – odgovori će pronaći vas.

Nastavak teksta posvećen je upravo fundamentalnoj promeni u informisanju koja će od čitaoca koji traži napraviti znatiželjnika koji dobija odgovor bez pitanja. No, hajde da idemo lagano.

Medije smo odavno navikli da “trošimo” prikovani, kao klasični telefon, za jedno mesto. Sedeći pred “malim ekranom naših kolor televizora”, ispred kompjuterskog monitora ili za stolom na kom je rašireno pola kvadratnog metra informacija.

Tu “skoro” stigli su laptopovi uz koje smo mogli da “prošetamo” vest, potom i “pametni telefoni”, pa tableti i…i vrlo brzo ta mogućnost “konzumiranja sadržaja” počela je da gubi prostor u kom se to odvija kao nužnu dodatnu odrednicu. Pa kad dodamo i fakat da je širokopojasni internet sve više pravilo, a sve manje “ostrvski izuzetak”, eto nama jedne potpuno nove slike načina na koji se mediji koriste.

Mi već danas do informacije možemo da stignemo ma gde bili.

Ovo žestoko ubrzanje ima svoj pandan u načinu na koji reklama stiže do nas – lovi nas na netu jer softver zna naše navike. (Zapravo, slično važi čak i za “stare medije – i u SFRJ je postojala podela po kulturnoj i materijalnoj razvijenosti i specifičnosti pojedinih regiona tako da su velike reklamne agencije pravile različite reklame za takozvanu zonu A i zonu B, da sad ne detaljišem.)

Ako nas “ekonomska propaganda”, a i svaka druga, ‘ladno otkriva, zašto bi to bio problem za medije? Da li će biti teško znati šta bi neko čitao u avionu, šta na plaži, koji sadržaj mu je zgodan oko ponoći, koliko je sprema da “uđe” u temu i tako u nedogled. Ne, to je već tu, u vratima, ne ispred njih.

Ako igrate na duge staze, ne zamarajte se pitanjem o starim i novim medijima, krizi štampe, banalnošću tv programa. Vreme koje dolazi ima u prtljagu tačan opis vaših čitalačkih navika i želja. Dakle,  mediji će, nužno, morati da imaju “isporuku” na svakoj adresi, tačnije na svakom broju u ulici. Jedan medij, jedan “osnovni sastojak”, ali i razlika u načinu na koji će informativna ili zabavna porcija biti isporučena vama, komšinici ili nekom ko sedi u autobusu. Razlika u ambalaži i u sadržaju – nekom štura vest, nekom komentar, trećem izveštaj, šta ko voli nek izvoli…)

Nije, dakle, više pitanje hoće li opstati papir, klasična TV, da li će doći do zasićenja veb portalima ili neće. Pitanje je kako će novinarstvo budućnosti odgovoriti na “poslednje veliko pitanje” – kako personalizovati medijsku robu?

Novinar budućnosti neće pisati “za masu”, dakle za “veleprodaju”. Pisaće za Jelenu Jovanović i Petra Petrovića, za ljude sa posebnim JMBG!

To je glavni predmet i najveći izazov koji čeka medije.

Dakle, ne sekirajte se što još nije objavljeno da li je Anđelina anoreksična, mada se o samoj anoreksiji zna dosta toga. 😉

Znatiželjni će već dobiti kratku vest, vi opsednuti ishranom pravila za održavanje idealne telesne težine, a opsežan tekst o anoreksiji biće isporučen na adresu na kojoj stanuje…pa možda i sama Anđelina. 😉

Umesto zaključka

Zaboravite na “kladioničare” koji procenjuju koliko brzo će Internet zgužvati vaše novine ili pogasiti televizijske stanice jer taj scenario nije realan – posle ovih zbunjenih vremena, kad se konačno dovrši i vaš i moj “čitalački profil”, imaćemo na medijskom meniju upravo ono što volimo “upakovano” na platformu koja nam, u datom trenutku, najviše prija.

 

Kratka istorija mog interneta

Share

Ne postoji nikakav online svet. To su samo ljudi koje smo oduvek tražili, ali nije postojao način da ih upoznamo.

Nikada nisam mislio da ću pisati blog. Veoma važne stvari u životu retko dolaze najavljene, uglavnom nalete na vas dok ulazite u prodavnicu po mineralnu vodu, pokušavate da ostavite utisak otvarajući vrata nepoznatoj dami ili kupujete sir na pijaci.

Dok sazrevate živeći, ne maštate da potanete bloger. Ako i čujete tu reč, to neće u vama proizvesti neki poseban osećaj. Mislim, koga je uopšte briga za nešto tako neodređeno i puno nagoveštaja dangube kao što je blogovanje.

Nikada nisam mislio da ću imati prijateljice i prijatelje na Tviteru. Pre svega, svi ti smešni redovi softvera koji pokreću nekakav hardver uopšte ne liče na udobno mesto za sedeljku. Prijatelji imaju lica, pokrete koji ste stotinama puta uočili tokom brojnih razgovora, imaju svoje živote na koje se uzaludno žale ili ih nepotrebno veličaju decenijama. Ili nemaju nikog, što je takođe opravdani razlog za ridanje na vašem mokrom ramenu. Fuck, zar mi je u svom tom haosu još bio potreban i neki izum čiju krajnju svrhu ne zna ni onaj ko ga je sklopio?

Continue reading

© 2024 Novinarska Patka

Theme by Anders NorenUp ↑

%d bloggers like this: