Share

Novine kupujemo zbog tekstova dobrih novinara, a ako ne budemo imali šta da kupujemo, krivci neće biti ti novinari, već nedostatak pravog menadžmenta koji će sačuvati ono vredno u listu i bez pardona amputirati „senke prošlosti“
„Ne možete reći postoji kriza i ne razmišljati o onome što nudite“. Rečenica je „opšteg tipa“, ali u ovom slučaju izgovorio ju je francuski predsednik Nikola Sarkozi krajem januara ove godine, govoreći o teškoj krizi štampanih medija i (donekle) o načinima da se ta lavina nedaća koja se obrušila na Gutenbergovu verziju informisanja zaustavi.

nista bez novinaSarkozi je u tom času bio prvi zapadnoevropski državnik najvišeg ranga koji je progovorio o mega-problemu pred kakvim vlast uglavnom žmuri dok posledice ne narastu do visina na kojima je teško „popraviti ih.“

No, da preciziramo: francuski predsednik je, dajući do znanja da i država mora da ima udela u saniranju ove medijske apokalipse, upravo štampanim medijima nedvosmisleno poručio da ne očekuju da će država sve i rešiti. Rečenica o krizi koja traži preispitivanje postojećih poslovnih modela išla je u pravcu menadžmenta, urednika i celokupnog ljudskog korpusa koji obuhvata „papirno informisanje.“ Šta, od toga dana na ovamo, radimo mi?

Srpska vlada, a posebno Ministarstvo za kulturu i informisanje, svoj „paket pomoći“ sačinilo je od 60 dodatnih miliona dinara koji će, putem konkursa, uz ranije planiranih 20 miliona, što skupa čini 80, biti dodeljeni medijima u Srbiji koji su odlučili da konkurišu ili znali da je konkurs uopšte raspisan.
Continue reading