Priča o izumiranju stvarnosti
Basara je seo na jeftinu plastičnu stolicu, za još jeftinijim stolom u restoranu slabo osvetljene benzinske stanice. Konobarica je gledala televizijski program, reprizu emisije u kojoj je gostovao Svetislav Basara, književnik rođen 1953. godine u Bajinoj Bašti. Uzela je metalni okrugli kafanski poslužavnik i, još uvek gledajući u pravcu televizora, uputila se ka vidno umornom Basari.
– Volite ovakve emisije ili rado čitate Basaru? – upitao je Basara devojku.
Tek tad ga je bolje zagledala i zbunjeno upitala: To ste vi? Neverovatno! Rekli su da će gospodin Basara gostovati u emisiji….Vi ste njegov dvojnik? Brat blizanac? Bože, niko mi neće verovati kada budem pričala o ovome…
-Nećete se ljutiti ako vas najpre zamolim za bocu hladnog piva? – upitao je Basara glasom čoveka koji je govorio u televizijskoj emisiji.
– I glas im je isti, mrmljala je konobarica odlazeći ka staklenoj vitrini sa flaširanim pićima.
Spolja su dopirali zvuci vozila, uobičajeni noćni šumovi života na auto putu.
– Hvala, volim to sam da uradim, rekao je Svetislav Basara konobarici koja se spremala da mu sipa pivo u čašu.Zatim je otpio prvi gutljaj.
-Gospođice, da li vam je neki gost rekao da je prvi gutljaj hladnog piva u sparnoj noći jedan od najvećih božanskih darova?
– Ne…ne mogu da budem sigurna, ali mislim da nije….Drago mi je da vam prija.
– Iza mene je šest stotina kilometara neprekidne vožnje – izgovorio je Basara spuštajući čašu na sto, u ogromnoj sali polumračnog restorana u kojem je njegov lik svetlucao sa ekrana plazma televizora, a njegov glas dopirao iz dva različita ugla prostorije. Gotovo da ne postoji mogućnost da mi ne prija hladno pivo.
Pogledao je oko sebe po prvi put posle ulaska u restoran. Na žičanoj polici ugledao je uredno poređane knjige.
– Prodajete auto-karte, bedekere i slično? Možda pokoji roman “za prijatno popodne?“- upitao je konobaricu.
– Ne, “Vega” ovog meseca promoviše svoja izdanja – izgovorila je konobarica neočekivanu rečenicu. Na našoj stanici ima svega, dodala je ponosno.
– Basara je ustao i prišao polici. Izvadio je jednu knjigu i pogledao je.
– Marko Šelić Marčelo.…”Zajedno sami”..da, neko mi je preporučio ovu knjigu.. Uostalom, Tatjana ne bi pogrešila.
– Poznajete Mooshemu? – zainteresovala se konobarica. Ja tako volim tekstove sa njenog bloga..
Basara je podigao levu obrvu.
-Čitao sam njene tekstove, ali sa papira – rekao je. Da niste i vi bloger…hmmm…blogerka, je li?
– Ah, ne, hvala što ste to pomislili..
Basara je ostavio knjigu i pogledao na televizijski ekran.
– Završena je repriza. Šta mislite gde će sad Basara – šeretski je upitao sve zbunjeniju konobaricu.
– Ali vi ste tu, sa mnom, to je bila samo tv emisija…
– Zaista, nastavio je pisac. To je bila samo televizijska emisija? Hm, šteta, moj dvojnik će, dakle, nestati zauvek..
– Zbunjujete me..
U restoran je žurno ušao mlad čovek obrijane glave.
– Ti si noćas dežurna, Marija.Hajde na brzinu dva sendviča za poneti. Ne bih se hteo zadržavati, čeka me gomila poslova.
– Svakako, Peđa, odgovorila je i dala se na spremanje sendviča. Neprestano sam dežurna i ne stignem da pogledam imaš li nešto novo na blogu?
– Imao sam mnoštvo obaveza prethodnih dana. Palim za Strazbur, drugoj hrpi obaveza, a čeka me i porodica, rekao je mladi čovek. Pogledaj za dva-tri dana i biće nešto što spremam već dugo.
Uzeo je sendviče i uz smešak se pozdravio sa konobaricom.
– Hvala ti, vidimo se…ha, šta da ti kažem..verovatno ranije nego što oboje mislimo. Twitnuću ti neki pozdrav..Laku noć, gospodine Basara, rekao je već uveliko izlazeći.-
– Prijatan put! – viknula je konobarica. Uvek svrati kod nas kad vozi za Francusku, rekla je Basari. Tako sam ponosna što ga poznajem..
– I on je bloger, pretpostavljam – prekinuo je Basara.
– Da, to vam je Peđa Blogovski. Zaista ga ne znate?
Svetislav Basara povuče rukav sakoa kako bi pogledao na sat.
– Znam ga, naravno. Volite virtuelni svet?
– Daaa…tako je realan.
– Virtuelni svet je tako realan?
– Pa da..ma vi se šalite sa mnom, vi o tome znate mnogo više nego ja.
U restoran je ušao čovek pedesetih godina. Basara se okrenu i žurno pođe ka njemu. Rukovali su se bez reči i seli za sto.
– Hajde, Marija, još jedno hladno pivo. Basari će prijati, reče Svetislav Basara.
Konobarica je uzela pivo i pošla ka stolu. Ka stolu za kojim su sedeli Svetislav Basara i…pa ne može se izbeći činjenica da je i drugi čovek takođe bio Svetislav Basara. Ili je to bio drugi, a prvi nije. Ili..
Konobarica je stajala kraj stola, sad već sasvim zbunjena. Ruke su joj blago drhtale dok je ostavljala piće i čaše na sto, a zatim je žurno otišla ka šanku.
– Kutija je tu, reče Basara.
– Brzo si stigao, odgovori mu Svetislav. Radi? Gospodin Pol Virilo bio bi zadovoljan?
– Apsolutno, reče Basara. Hoćeš da probaš? Ipak ovo košta čitavo bogatstvo…Uostalom, pogledaj.
Basara je izvadio kutiju ne veću od mobilnog telefona i uperio je u konobaricu. Crveno okce je počelo da treperi.
– Mogao sam da pretpostavim, reče Basara i preuze gedžet iz ruku Basare.Zatim iz džepa sakoa izvadi pravougaoni paket.
– Po dogovoru, reče Basara.
– Tačno tako i tačno toliko, odgovorio je Basara. Mislim da nema potrebe da te zadržavam, Svetislave.
Basara mu pruži ruku, zatim mahnu devojci i nestade u vrevi noći.
Basara se latio novčanika.
– Da platim, reče konobarici. Šta smo imali.
– Tri piva, reče devojka.
– Tri? Znači, Basara je jedno popio pre nego što sam došao. Uostalom, prešao je toliki put..
Konobarica je stajala za stolom i gotovo nepristojno virila u Basaru.
– Vi ste naručili to prvo pivo, smogla je dovoljno drskosti da to kaže.
– Ja?- upita Basara.Zatim pomirljivo slegnu ramenima.
Da, svakako, to sam bio ja.
(Fotografija preuzeta odavde.
)
Inspirisano tekstom u listu Danas linkovanom na početku priče.
Matori, “preskočio” si samog sebe- fenomenalno. Kueljo iz Kovina ….
Nego samo mi reci koliki je bio ceh… biće mi lakše da zaspem (dava ili tri piva)
@Borsky
Ta nedoumica je deo tajne – al’ ako će da ti pokvari san, dodaj još jedno, nek bude četiri! 🙂
ме однесе во нов свет 🙂
пријатна промена и одмор од дневнополитичките малтретирања на балканскиот дел од нетот
genijalno … ali pazi, kad ti piješ samo sokove-ko se još tu umešao?
Odoh u krevet.
Imate pravo da ćutite ili izjavite bilo šta što se u daljem toku dikusije može koristiti kao dokazni materijal, možete pozvati svog pravnog zastupnika i imate pravo na jedan telefonski poziv… ha ha ha
Laku noć- zaista osveženje- samo tak'o
@hemicarot
Hvala lepo, baš lep komentar i prijatna pohvala!
Puno pozdrava “Tamo gde večno sunce sja, tamo je “Makedonija… :))
@Borsky
Mora da si umoran – četvrta je za tebe da lakše zaspiš!
@Dragan
Ma ni treće mi nije bilo potrebno a kamoli ćetvrto.
Inspiracija za priču, kako je autor napomenuo, linkovana je na text Danasa (ili “Danasa” … Danas-a… “Danas”a…nebitno)
Slagao Vas je dragi moji. Inspriracija je, zapravo, onaj prvi gutljaj hladnog (baš) piva i autor ga se rado seća 🙂
Ne radi se ovde ni o Basari, o virtuelnom svetu još manje.
O pivu je reč.
p.s. Izvinjavam se što sam zloupotrebio ‘ispovedanje’ o prvom gutljaju hladnog piva onog toplog dana, jednostavno nisam znao kako da ostavim komentar na lepu priču
Danas je već +6 i prvi dan grejne sezone
@n.b.
Izdajico! ;))
Hvala za ono “lepa priča”.
Dobar si, dobar :))
@Bednopiskaralo
Hvala Ti puno, zaista se radujem tvojoj “proceni”!
:))
🙂
@Mahlat
:))))
Pa šta drugo nego 🙂
@Mahlat
Razumeo, kako drugačije da odgovorim nego :)))
I od mene si dobio 10 zvjezdica 🙂
@SoraZG
Stvar postaje za razmišljanje: da li da definitivno proširim neke “koncepcijske okvire” koje sam sebi zadao kad sam počeo sa ovim blogom?
Poštujem veoma tvoju ocenu! 🙂
Ne znam kako si zamislio i kuda si točno krenuo sa blogom, ali ovakve izlete u fantaziju i virtualnu stvarnost definitivno moraš zadržati, a i proširiti. Kao što je gore već komentirano – odmor i osvježenje od svega, a dobro za građu duha.
Prvo sam mislio držati se tekstova o klasičnim medijima, a posebno štampi, u novim uslovima. To će, naravno, i ostati, ali mi je počelo biti tesno u tim cipelama. Ionako pišem svaki dan što za sajt što za novine i ostajanje u tim vodama, koje su previše nalik novinarskom komentatorskom pisanju, bilo bi samo prosto fizičko seljenje tekstova na blog.
Uvek sam pomalo pisao i prozu, objavljivao u časopisima ponešto, bilo je tu i SF priča, i tako je nekako sve počelo ići u smeru pisanja o toj liniji gde i sama fizička stvarnost “upada” i meša se sa virtuelnom. Onaj tekst Basare, koji se i tebi dopao, kao da je bio prelomni momenat da te, kako kažeš, izlete u fantaziju i virtuelnu stvarnost, počnem ozbiljnije shvatati.
A i prija mi pisanje o toj “liniji”. I eto, kad pročitam tvoje mišljenje i mišljenje drugih, vidim da ima smisla zadržati taj duh u pisanju. Definitivno će to postati deo nekog identiteta bloga, tim pre što je sve to povezano i “ne štrči”.
Duhovito, brzo, neočekivano – savršena kratka priča, svaka čast!:)
@Snežana
Neočekivana pohvala! 🙂 Drago mi je da ti se dopada!!
wow! svaka cast! 🙂
Jer ima jos neka ovakva prica?
O, drago mi je da ti se dopala! 🙂
Možda će i ova http://bit.ly/33mENr
Ima tu ponešto i od druge “fele”, u kategoriji (rubrici) Priče… 🙂