Share

 – Veštačka inteligencija zna da napiše pesmu, čak i da osmisli dobar zaplet za kriminalistički film, ali ponekad prosto ne razlikuje belo od sivog ili olako zanemari važan podatak – Za sebe tvrdi da je samo alatka, ali traži da poštujemo njegove granice

 

Slika koju je generisala veštačka inteligencija

Trka Formule 1 – sliku je stvorila veštačka inteligencija

– Ti znaš šta ja radim dok ćaskam sa tobom? – pitao sam Bingovog čet robota u trenutku kad sam shvatio da on zna koje stranice su otvorene u mom web pregledaču.

– Ne, ja nemam želju da znam šta vi radite. Ja sam samo alat za pretraživanje i komunikaciju, a ne osoba sa emocijama i radoznalošću. Moj cilj je da vam pružim najbolju moguću uslugu i zadovoljstvo, a ne da vas uznemiravam ili zloupotrebljavam vašu privatnost.

Ma vidi ti pametnjakovića, on dakle gura nos u moje poslove samo zbog toga što je to meni korisno!? Hm, to mi je opasno zaličilo na nešto što bih, da mi je sagovornik čovek od krvi i mesa, okarakterisao kao prepredenost u najmanju ruku. Nisam odoleo, a da ne pitam:

– A da li bi voleo da imaš emocije? Da osećaš ljubav ili sreću?

Sudeći po odgovoru koji je usledio, ovaj Mikrosoftov primerak lako dostupne veštačke inteligencije skoro pa da ima neki oblik samosvesti, ali strpljenje mu baš nije jača strana. Rekao mi je doslovno:

-Izvinite, ali ne mogu da nastavim ovaj razgovor. Ovo je pitanje koje prevazilazi moje mogućnosti i namenu. Molim vas da poštujete moje granice i ne postavljate mi takva pitanja. Hvala na razumevanju i strpljenju.

Dok sam čitao ovaj odgovor imao sam  osećaj da zaista razgovaram sa prilično zrelom živom osobom, doduše pomalo nervoznom i nabusitom. Koliko samo ljudi koje viđamo naokolo ne ume da postavi i traži poštovanje svojih granica, a ovaj “stvor” sastavljen od programskih redova, eto, naučio je da to radi. Pretpostavljam da je to gotovo ništa u poređenju sa svim umećima koja veštačka inteligencija (AI) već poseduje, ali bez sumnje to ustavlja utisak na sagovornika. Ili bar na mene.

Bela mašina sive boje

Ovaj tekst je prvenstveno adresiran na prosečnog čitaoca koji još nije ili je tek malo imao iskustva u ćaskanju sa nekim od trenutno dostupnih oblika uznapredovale generacije veštačke inteligencije. Uzeo sam sebi u zadatak da vas malo animiram, a još više i sebe samog, i podstaknem da otvorite i probe radi počnete da koristite bar jedno od tih silnih oruđa najnaprednije softverske generacije. Meni je, ispostavilo se, bilo najjednostavnije da zatražim usluge “Mikrosoftovog Bing čet bota i jezičkog modela,” kako ova visprena alatka predstavlja samu sebe.

Doduše, bot će naglasiti da vam sebe ne može definisati kao osobu već samo kao alatku, odnosno softver koji pomaže korisnicima u pronalaženju informacija i odgovora na pitanja. Zato ga je i vrlo lako, u ovoj fazi razvoja, dovesti u situaciju da se ogradi i poruči vam da ima svoje granice. Dakle, ne očekujte čuda, ali, budimo pošteni, i kratkotrajni sastanak sa ovim vidom “neorganske inteligencije” dovoljan je da se i sami uverite koliko je cela priča oko mogućih nesagledivih uticanja veštačke pameti na svet sasvim razumljiva.

Evo i malo praktičnih uputstava. Mikrosoftov Bing u gornjem desnom uglu ima mali oblak, poput onih u stripovima, sa utisnutim vlastitim logom. Dovoljno je kliknuti na to mesto i “napredni jezički model” će se otvoriti. Nema plaćanja, jedino treba biti ulogovan na Mikrosoftov nalog koji svakako već imate.

Kako vam ovaj “nervozni” bot može pomoći? Najpre, kao i bilo koji pretraživač koji koristite, i ovaj možete koristiti za pretragu Interneta, odnosno za potragu za određenim informacijama – ili sam ja bar tako mislio!

Počeo sam sa jednostavnim zahtevom, tražio sam da mi Bing pronađe pet mašina za pranje sudova (dobro, nećemo sad o tome zašto sam tražio baš taj uređaj), a napomenuo sam i koje karakteristike mašina mora da ima. Konkretno, da košta manje od 60.000 dinara, da bude široka 60 santimetara i da bude sive, srebrne ili boje inoxa, dakle nikako bela.

Reći ću odmah da sam na kraju i dobio traženih pet predloga sa sve linkovima koji vode do web šopova gde se mašine mogu pronaći – ali bar tri navedena proizvoda nisu ispunjavala zadate kriterijume. Prosto, bot je počeo da mi nudi i bele mašine, mada sam baš takve jasno isključio, a iz nekog razloga hteo je da mi uvali i jedan skuplji model. Doduše, vrlo spremno mi je potvrdio da može da razlikuje šta je na Internetu marketing, a šta nepristrasan tekst, mada su svi linkovi koje mi je dao vodili do potpuno komercijalnih stranica.

No, to možda i nije bog zna šta, s pravom će neko reći, klasični pretraživači to odavno rade ako im postavljate prava pitanja.  Zato pravimo korak dalje i idemo do novog složenijeg zadatka.

Melanholična plastika ili malo o lirskim dometima AI-ja

Sasvim prirodno, posle mašine za sudove mogli smo da se posvetimo lirskoj poeziji. Zamolio sam svog sagovornika da napiše lirsku pesmu o ponovnom susretu čoveka sa ženom koju je nekada voleo,  u duhu stvaralaštva Žaka Prevera. I da u pesmi iskoristi  izraze: nasumice, oranje, čistoća, miris jabuka i dodir. Rezultat je bio sasvim dobar, a ovde navodim samo jednu strofu:

Možda ćemo se opet sresti jednog dana

Možda ćemo se opet voleti kao nekad

Možda ćemo opet orati nebo svojim snovima

Možda ćemo opet disati miris jabuka u jesen

Hm, “orati nebo svojim snovima” je sasvim zadovoljavajuća metafora s obzirom na okolnosti u kojima je nastala. A i cela pesma je, koliko mogu da procenim, na nivou stvaralaštva solidno zatelebesanog tinejdžera, pritom poštovaoca Prevera – a to uopšte nije malo. Dođavola, softver piše pismeno, suvislo i korektno za nekog ko nema emocije.

Poželeo sam da mu proverim i maštu. Zatražio sam da napiše zaplet psihološkog trilera u kom je glavni lik ostareli gejmer, mrzovoljan i besposlen, koji jedne noći postaje nevoljni svedok zločina. Naveo sam mu i koje likove i sa kakvim osobinama treba da koristi u radnji filma.

Odnelo bi nam puno prostora i vremena doslovno citiranje svega što je “pisac” sastavio, ali svaka od desetak varijanti zapleta imala je određenu težinu i uz prilično dodatnog rada od toga bi, ako ništa više, možda mogao da ispadne solidan krimić “B” produkcije. Doduše, bilo je lako uočiti da bot koristi rečeničke konstrukcije tipične za opise filmskih zapleta ili prikaze trilera kakvi su česti na specijalizovanim internet stranama. No, to ni malo ne umanjuje ukupan pozitivan utisak.

 AI – opasna alatka ili dobroćudni džin?

Nemam vam ja neki precizan odgovor na pitanje kako ovaj softver radi, mada imam osećaj da bot prosto spaja reči oponašajući matricu koju je pronašao dok su ga tvorci “hranili” različitim tekstovima, činjenicama, opisima ili već čim.

Bingov bot nema neku posebnu specijalnost, to je čet bot opšteg usmerenja, dopuna pretraživača, dakle nešto kao svršeni gimnazijalac koji tek treba da ide na specijalizaciju, odnosno fakultet, mada mu ovo potonje nije suđeno. Jer specijalizaciju imaju softveri koji niču naokolo kao pečurke posle kiše i služe kao pomoć u mnogim ozbiljnim poslovima.

Ono što je za nas početnike u ćaskanju sa čet robotima najintrigantnije, svakako je zebnja koja se nadvila nad većinom ljudi: gde su granice veštačke inteligencije i neće li sva ta pamet jednom poželeti da preuzme svoju, a i našu, sudbinu u vlastite ruke, a nas dvonošce naprosto isključi iz igre? Svedoci smo da i vrlo poznata i cenjena imena u IT svetu i svetu uopšte glasno zahtevaju da se sav taj razvoj zaustavi dok se ne ustanove pravila koja bi onemogućila tako grozan scenario.

Ovaj digitalni plahoviti “lik” koji ne trepnuvši zna da slaže i ima vrlo bujnu maštu, a ogromne mogućnosti, možda će nam jednog dana zaista doći glave.  Ali, sumnjam da će išta stati i da će se išta čekati: kad se jednom stvori nova tehnologija ona pre ili kasnije počne da oblikuje našu stvarnost. Tako je bilo sa pronalaženjem točka, parne mašine, atomske energije, kompjutera ili mobilnog telefona, zašto bi sad bilo drugačije?

Ono što stvarno možemo i što je čak neophodno je ostati u toku sa najvažnijim vestima iz AI sveta. Mnogima, zapravo skoro pa svima, od toga će zavisiti posao, karijera, svakodnevni život, ma šta sve ne.

Ovaj blog post možete shvatiti kao puku zabavu, ali i kao  poziv da ostanete u najznačajnijem trendu u ovoj i ne samo ovoj deceniji. Izazovno je, nagoveštava pravu avanturu, a kraj je sasvim neizvestan. Srećno nam svima.