Slobodni ste, pred vama svetli monitor računara, već ste podigli ruku da pritisnete prvu dirku, kad…neće! Do maločas vam se činilo da imate svu inspiraciju ovog sveta, ali najednom ste shvatili da, u stvari, uopšte nemate dobru temu za svoj novi članak na blogu.
Nema problema, pokušajte sa „receptima“ koje ćete ovde naći. Ako upale, odlično, ako ne bude od svega ništa – bar će vam, moguće je, zabavno proći vreme!
Tema za pisanje ima svuda znatno više nego što mislite! Samo u vašoj sobi ih ima na desetine, ali morate „uključiti“ novinarsko oko. Ništa posebno – većina ljudi koja zarađuje pisanjem za medije tako naziva sposobnost da u moru naizgled dosadnih nevažnih detalja pronađe bar jedan koji prosto plače za dobrom pričom!
Misterije iz vaše sobe
Osvrnite se oko sebe. Šta vidite? Na primer, hrpu starih novina (ako ih još kupujete). Gde stoje, kako ih odlažete, da li ih bacate, koje novine i magazine čitate, koje teme, šta bi ste čitali, ali ne nalazite u omiljenom listu, da li bacate stare novine, za šta ih sve upotrebljavate(!)… U običnoj gomili bajatih novina imate, dakle, i (ne)običnu gomilu tema za pisanje. Prisetite se šta vaši rođaci i prijatelji rade sa svim tim papirom i – još niste počeli sa pisanjem? 🙂
No, odmeravanje stvari po sobi uglavnom dolazi na kraju. Hajde da malo prošetamo ulicama.
Na rastojanju od, recimo, 200 metara od vaše kuće plus isto toliko u povratku, ima dobrih tema bar koliko i bačenih opušaka! Uzmite mali foto aparat ili mobilni telefon ili ma šta što „pamti“ sliku. No, moj vam je predlog da uz vas ipak uvek bude pravi mini aparat, brinućete više o njemu i naučiti mnogo korisnih „caka“ o samoj fotografiju.
Pravom stranom ulice
Dakle, napolju ste, opremljni kao profi novinar i željni dobre teme! Sjajno, osvrnite se okolo. Ne vidite ništa neobično? Hm..čini vam se. Pogledajte, na primer, oglase zalepljene na izlog lokala ili na drveće duž trotoara. Ima li nešto zajedničko za bar tri tako ostavljena oglasa? Recimo, suština im je „prodajem ovo, prodajem ono…“. Zašto i šta svi ti ljudi prodaju? Zapišite brojeve telefona i, kada se vratite kući, nazovite davaoce oglasa… Verovatnoća da nećete dobiti solidan „materijal“ za članak je minimalna!
Ispovest o kraju blogovanja
Vratili ste se u stan neobavljena posla – teme nekako beže od vas. Dobro, onda igrajte na sigurnu kartu. Pretpostavljam da ste ljuti zato što vas ništa nije zaintrigiralo dovoljno da bi ste o tome pisali. Ljuti ste zbog toga? Najradije bi napustili blogovanje?
U redu, ali pre nego što ugasite svoj domen zašto nam ne bi ispričali na kakvim ste mukama kad vas ščepa sindrom „belog papira“? Kad nema teme koja čeka na vas? Dobro, možete reći kako su mnogi o tome pisali, ali mnogi su pisali i o svim drugim temama na koje nailazite po blogovima. Dakle, napred, izbacite tu flustraciju iz sebe! 😉
Ništa od ovoga nije „upalilo“? Šta da se radi, obujte se i pravac kafić ili kod pijateljica i prijatelja. I tamo se dobro ispričajte…Znate šta će biti teme razgovora?
Sve ono što ste izgubili iz vida tražeći temu za svoj blog post! 🙂
Ovaj tekst inspirisan je blog postom „3 stvari koje blogeri mogu da nauče od novinara“ do kog je @alekspokrajac postavio link na Twitteru 31. jula. Mislim da blogerima itekako može da bude od koristi, pa ako ste radi da ga pročitate, evo gde treba „kliknuti“.
Kratak, ali bitan dodatak
Ako budete pratili ovaj link videćete kako se Deda Bor efektno snalazi u situaciji kad mu naizgled ponestane inspiracije (jer je, suštinski, uvek ima) – od jedne rečenice i print screena napravi post koji vrlo jasno govori sve o tom čuvenom sindromu “praznog papira”, to jest monitora. Preporučujem vam da ga obavezno pogledate!
3 načina da brzo pronađete temu za blog post – novi članak – https://blog.kovinekspres.rs/?p=1969
Lepo, nadam se da ćemo dobiti još koju tajnu zanata. Ja sam se nedavno mučio sa sindromom belog papira i od koristi mi je bio Mark Tven on kaže
“If you have nothing to say…say nothing.”
Definitivno pomaže 🙂
RT @NovinarskaPatka: 3 načina da brzo pronađete temu za blog post – novi članak – https://blog.kovinekspres.rs/?p=1969
Da, sjajno. Pomaže sve što je iskreno!
A ovde sam, u stvari, pronašao neke stare beleške u kojima sam nešto pisao o najelementarnijm zanatskim stvarima – počev od toga da novinar uvek sa sobom mora da ima bar dve olovke. Zvuči banalno, ali kad se sve “isprede” zna da bude korisno.
A onda sam prešao na drugu stranu: kako do teme.
Moguće da me je i sutrašnji ponedeljak “inspirisao!”
Drugi savjet isproban i radi 🙂 Kud god i kad god se okrenem vidim temu za post 🙂
Odlični saveti! Ne pišem puno, ali kada pišem inspiraciju nalazim na slične načine.. Sada ih imam i imenovane i lepo objašnjene 🙂 Bukmark!
@Cyber Bosanka
Odmah se vidi ko ima novinarskog iskustva. Ulica je zakon za vesti, a mir kod kuće za komentare! 🙂
@Nikola Sologub
Biće, Nikola, toga još, samo da bude vremena.
Meni je blogovanje pomoglo da pišem i kad nemam inspiraciju. Nateralo me da obraćam pažnju na sve što se oko mene dešava čak i na one male beznačajne stvari … Ustvari sve je važno i sve je bitno…
@Exxx
Da, sve može da vude tema ako se pogleda iz origunalnog ugla. Dobro ti je zapažanje da blogovanje (a tako je i u novinarstvu) izoštrava čula – nauči te da prepoznaš dobru priču. 🙂
Narvno, tema ima svuda oko nas, potrebno je samo malo aktivnijeg posmatranja da bismo ih uočili. Gde kod krenemo ili gde god se osvrnemo, naidjemo na nešto što izazove naš komnetar ili razmišljanje. Nekada to prokomentarišemo sami sa sobom, nekada sa prijateljem ili kim već i tu zastanemo. A dobar deo tih zapažanja može biti zanimljiv i za temu, uz malo kreativne dorade, malo istraživanja i obogaćivanja teme, malo treninga za vijuge!!!
Uvek imam temu samo ne znam kako da napravim blog. Ne samo to, mislim da me strah od ignorisanja vise koci nego sama cinjenica da se ne snalazim bas najbolje. Vec duze vreme pisem na mnogim sajtovima ali …
Zelim da napravim svoj blog, zelim da pisem i iznad svega zelim da neko to pogleda. Ali ne znam kako.
4) Razgovarajte s nekim iz drugog grada, tema će se nametnuti sama od sebe. 🙂
Posetioče: imate wordpress.com, pokrenućete blog za par minuta. Ništa lakše.
Ko zna jezike, nije mu problem. Samo skineš neki dobar članak na stranom jeziku i prevedeš,zar ne?
Ne znam, a zbog mnogo razloga neću moći ni da saznam.
Šta, na primer, ako bih preveo svoj sopstveni članak objavljen na nekom stranom jeziku! 😉
Batali taj način, pronađi pravi put! 🙂
Moje iskustvo sa belim papirom me navodi da pomislim da je to više neki negativan psihološki mehanizam, nega stvarno odsustvo ideja. Uostalom – dovoljno je samo malo zakopati po samom sebi. Vratiš u neki (bilo koji) trenutak ili situaciju, setiš se neke osobe… Od baš svakoga koga si u životu sreo mogao si nešto da naučiš. Nisi? Onda samo vrati film i razmisli ponovo. Zašto te je taj neko ostavio potpuno ravnodušnim? Kakva je njegova prilča, ili usud? Ne znaš? Pretpostavi. Seti se sličnih (jer svi smo nekom slični). Konstruiši, popuni praznine… Pa testiraj da li priča “drži vodu”, i tragaj dalje…
I uvek kad kreneš da se spuštaš niz to brdo, svašta pokupiš, svašta zakačiš. Ponekad naletiš na neki panj, pa vidiš sve zvezde u po'bela dana. Nekad te neka vododerina odvuče na neku drugu stranu, a nekad samo vikneš;
“Čuvaaaaaj!”
Jedan moj kolega je znao često da kaže:
Ala imam tekstova, još samo kad bi bilo nekog da to sve napiše!
Zna beli papir često da bude jedino “prazan izgovor.”
P.S. Kako li si samo stigao do ovog starog blog posta? 🙂