Zapis sa puta po Blogolandiji
Jedne jeseni sredinom osamdesetih, dok su ove poderane kulise boljeg život još izlazile iz samoupravnih fabrika, a autobus kojim sam putovao ka Novom Sadu šenlučio po starom putu koji spaja Beograd i ravničarsku prestonicu, prvi put mi je sinula misao da je Novi Sad mesto u kojem bih mogao da živim. Onako, skroz, sa sve porodicom, ličnom kartom i zvucima širokih bulevara po kojima sam znao da šetkam pre ili posle emisije na novosadskom radiju koju smo mi, lokalci, pripremali u tamošnjem studiju.
Dobro, koga briga kad je neko shvatio da je kućni prag najveća planina, ali morao sam to da napišem, samo došlo pa u tekst ušlo, ne može se tek tako izbaciti.
A i blog je ovo, moja kuća sred Panonskog mora i moja so u supi. I u ranama, ali da to preskočimo.
Mnogo godine kasnije, pokazaće se, iako još uvek nepromenjene adrese, pred stepeništem SPENS-a, setio sam se tog već anonimnog datuma. Osećao sam se dobro, lako, skoro da sam morao da dozivam adrenalin jer, vrag će znati zašto, čovek sam sebi unapred odredi kad bi to trebalo da bude uzbuđen pa se čudi ako se prevario.
Ne mogu sasvim precizno da kažem koga sam prvo ugledao, ali odlično znam i to će ostati kao lep beleg, kao madež na licu Merilin Monro, da sva ta poznata ili nepoznata lica koja sam sretao od tog časa pa nadalje, odavno već imaju svoja mesta u mom životu.
Sve se tu pomešalo: blogerski nadimci, tviteraški nikovi, imena i prezimena, rukovanja, zagrljaji, poljupci, mislim onako, an passan, rečenice razmenjene i nastavljene tačno na onom mestu na kojem su prekinute još tamo u virtuelnom svetu.. Ili to beše u stvarnom, ako razlika uopšte postoji?
Nemam potrebu da hronološki ili po nekom mom kriterijumu poređam novosadsku blogersku žurku sa igranjem, pevanjem, predavanjima, pauzama, “ah, pa to si ti” prepoznavanjima, fotografisanjima, kafama u pauzi, keceljama za zakuvavanje stvarnosti i varjačama za mešanje kompota od plodova gneva i lepote.
Prošle sam godine pisao o BlogOpenu u Nišu na kojem nisam bio, ove mi je “ta manifestacija” deo emotivnog prtljaga, pa reči ne žele da se uklope u izveštaj. Evo vam ovoliko teksta koliko mogu od sebe da odvojim, ostalo ne dam! 🙂 Moram i ja od nečeg da živim.
Možda sam 9. i 10. oktobra, u salama i hodnicima koje je prisvojio s pravom BlogOpen 2010, u kafićima ili u crvenim tonovima Treme (ko ne zna o čemu govorim, ne mogu mu pomoći), pred Katedralom ili otmenim gospodinom Miletićem, u tesnim kamenim prolazima nalik metafori svačijeg života, možda sam tu negde, u društvu koje je ostavilo svoje avatare za “posle šetnje”, sa Novim Sadom spojio za navek neka nova lica kojih nije bilo u mom preblogerskom postojanju. I tako okupljeni oko nečeg što, zapravo, ne postoji, što je divlji tango brojki, skripti i “programskih jezika”, biće da smo postavili neke trajne dobre linkove koje ni Google nikad neće uspeti da razume. A najvredniji su na svetu.
Kasnije, u polumraku pančevčke autobuske stanice, još je trajala žestoka muzika, još je čaša bila puna, još su nečije životne priče ispunjavale moju ličnu Blogosferu ili Blogolandiju, još je trajala moja novosadska emisija iako je odjavna špica odavno emitovana.
Dobro sad, oslobodiću vas ove sebične patetike, ako se već niste razbežali. Mada, znate, linkovi su prijatni okovi – to kad ščepa, ne pušta! 🙂
Ovaj me tekst ostavio bez teksta.
Koliko sam tekstova procitao, napisao o okupljanjam blogera a lepsi i “JACI” procitao od ovoga nisam !!
Genijalno!
Srecan sam sto sam te upoznao i druzio se nakratko sa tobom. Tvoj osmeh mi je dao optimizam i energiju do sledeceg vidjenja!!!
Deka, tvoj partner u ragibavanju,lol :)))
🙁 umalo se ne rasplakah….
Isto kao vas uvod, kada sam usao u Novi Sad, kroz glavu mi je prosla misao “sto nisam odabrao Novi Sad umesto Beograda…”
BlogOpen 2010: Analogno linkovanje u Novom Sadu – blog post – https://blog.kovinekspres.rs/?p=2099 #BlogOpen
Što ti je pesnik u duši. Ni o jednom blogerskom okupljanju ne može da piše onako… obično. Možda zato što to okupljanje i nije bilo obično…? 😉
Divan tekst, najbolji koji procitah o BlogOpenu 😀
@Cyber Bosanka
Nekako mi sinoć, u kasne sate, kompjuter tiho radio, nije mi smetao, pa se neke uspomene pomešale sa svežim utiscima sa BlogOpena… 🙂
@DedaBor
Hvala ti, Deda, i ti si u ovim rečenicama itekako! 🙂
@nastasja
Pusti plakanje, sve je bilo na radost! 🙂
@IvanCosic
Lep grad, Ivane, nije čudo što nas je odmah osvojio. Svakog u drugom vremenu, a opet zajedno na BlogOpenu. 🙂
@Pedya
Nije, meni je bio prvi! Da si mogao da dođeš pa da se još više bećarimo po “Novome Sadu”! 🙂
@goldie
Hvala na pohvali. Vidiš, lakše mi je da pišem kad ne odem, ali lepše da živim kad odem na BO! 🙂
Originalno. Fantastično! Divna interpretacija dva fenomenalna dana!
Očarana sam ovim divnim i pitkim prikazom koji je iz Vašeg pera nastao. Drago mi je da smo se i lično upoznali i analogno linkovali.
BlogOpen je čudo.
Trebalo bi 2x godišnje da se pravi.
🙂
@Dadica
Dva dana, dve stotine ljudi…postovi prolaze kao vozovi, ljude pamtimo večno. Drago mi je da ti se dopao tekst! 🙂
@CyberCat
I meni je itekako drago! 🙂 Neki lepi događaji, kao što je bio BlogOpen 2010, traju znatno duže nego što to piše u programu! I neke kafe, na lepim mestima, ostaju nepopijene čak i kad nestanu iz šoljica. 🙂 Da bi razgovor mogao dugo da traje!
Veoma mi je drago što smo se sreli i upoznali. I, dok se definitivno ne raspilavim od miline, dodaću da mi je drago i to nezamenljivo analogno linkovanje! 🙂
@Miss Cybernaut
Možda još bolje da se samo dva puta godišnje prekida! 🙂
Tek da ispraznimo pepeljare i odmorimo zvučnike!
@NovinarskaPatka kompot od plodova gneva i lepote.:)
Dođoh konačno kući i, pošto sam usput ponovo čitala Blogopediju (drugačije je kad se vraćaš poznatim rečenicama koje ti “šuškaju” međ’ prstima, pod utiskom svega doživljenog htedoh da napišem jedan onako baš sentimentalan tekst, bez oficijelnih podataka, topao, onako…u stvari, volela bih da sam napisala baš ovaj. Zato ću mirne duše da ga podelim sa prijateljima. A da umeš da mi nateraš koju kap u oko, umeš;)
Eto, čekao sam da napišeš tvoj tekst o BlogOpenu pa da ti odgovorim!
http://www.youtube.com/watch?v=zHrrEieLunI
Maznuo, al’ šta mari! 🙂
Na žalost ostao sam samo jedan dan na BO pa nisam stigao sa tobom da prodivanim (uz medovaču bi bilo idealno). Ispravićemo to u maju naredne godine, a pridružiće nam se i Mahlat.
@RainDog
Dobra je ova ideja Šaputalice da nosimo bedževe sa nickovima! (Šta fali, kad smo mogli kecelje, jedna značka bi se!)
Ja sam imao vremena da više popričam sa mnogima, a eto, tek posle, na fotkama okačenim na FB, vidim mnoga lica sa kojima bih rado popričao.
Biće prilike! 🙂
Posle ovako dobrog teksta mogu samo da dodam da mi je žao što smo se upoznali tek na kraju ovogodišnjeg druženja, Dragane. Ali dobro, ima dana… Čitamo se i družimo.
@Soulstormer
Znam, kad pogledam fotke ne mogu da verujem koliko dobrih razgovora sam propustio.
Ali želim da verujem da ćemo to ispraviti prvom prilikom! 🙂