Blog Dragana Radovića

Ima li glasača na Internetu?

Share

Koliko poitičke stranke u Srbiji veruju da “biračko telo” može da se pridobije i na”digitalnom prostoru?”

Političke stranke u Srbiji pomalo zbunjeno posmatraju ovaj “Internet talas” koji lagano natapa i žestoko menja sve pore života, uredno koriste mejlove za komunikaciju sa svojim mesnim odborima, čule su za društvene mreže i znaju da one ne služe samo za linkovanje muzike, uredno su  platile izradu sajtova – ali nikako da sve te naizgled nepovezane pojave i poslove  materijalizuju kroz jasno definisane “organe” i zaduženja unutar sebe samih, dakle kroz organizovanje svojih članova i pristalica koji bi se bavili upravo online procesima i to počev od  – juče, jer danas je već kasno.

Tek što su apsolvirale uredno korišćenje svih klasičnih marketinških alata namenjenih politici, pred njih je stavljen nov izazov – online prostranstvo. Posmatram srpsko višestranačje od 1990. godine i imam razumevanja za ovo nesnalaženje. No, pa koliko juče je bilo užasno teško objasniti “aktivistima na terenu” koliko znači obići komšije i uopšte “agitovati” od vrata do vrata. I sad je glavolomno u srcu kampanje pred neke izbore naći “posetioce – dobrovoljce”, a kako neće biti teško prihvatiti jedan sasvim drugačiji koncept borbe za “još jedan glas u nizu.” No, razumevanje nije i opravdanje, tim pre što ovde ne govorimo o prodaji jabuka (što nipošto ne podcenjujem) već o  izboru ljudi koji će odlućivato o suštinskim stvarima naše svakodnevice.

A da ljudi, bilo stranački aktivni ili pak “samo” glasači željni dobrog političkog organizovanja koje će uroditi dobrim političkim izborom, itekako politiku smatraju za ozbiljan javni posao, verno svedoči i ovo interesovanje tokom i nakon konferencije o novim putevima ka biračima, održane u utorak u organizaciji  Centra modernih veština i uz podršku Friedrich Ebert fondacije.

Nema potrebe da vas zamaram detaljima koji su već iznešeni na više mesta, što u medijima, što na blogovima. Dragana Đermanović, koja je i bila najaktivniji akter konferencije (predavanje, moderacija panela) prva je i izašla u javnost sa svojim blog postom i utiscima o, kako sam naknadno negde čuo, prvoj domaćoj konferenciji koja je bila isključivo posvećena političkim procesima na Internetu. (Što je, sad sam sasvim ličan, i mene obradovalo jer sam prvi put bio u prilici da prisustvujem skupu ove vrste – onih drugih klasičnih političkih skupova, konvencija i sličnih konfekcija, sasvim mi je dovoljno.) Mislim da se na njenom blogu još vodi i zanimljiva rasprava, pa zainteresovanim preporučujem da to ne propuste.

Da za sad stavimo u drugi plan predavače (koji su bili zbilja rečiti i pripremljeni) i usredsredimo se na panel kojem su se hrabro (u ovim prilikama) odazvali potpredsednica IO Demokratske stranke Vesna Marjanović,  Nikola Andrić, u Centralnom Izbornom štabu LDP-a zadužen upravo za nove medije i Tomislav Damnjanović, potpredsednik IO G17+ . Pomenuti su već  na više mesta, ali hoću da i na ovom blogu ostane zabeleženo ko je došao da se suoči sa ne baš umiljatim “likovima sa Interneta” dobro  “raspoređenim”  i u sali i na Tviteru i kraj monitora na kom se odvijao video stream skupa..

Na žalost, osnovni utisak koji je gotovo mogao rukom da se opipa u konferencijskoj sali od početka panela nosio je u sebi nešto nervoze začinjene ponekim u blogosferi neomiljenim “gafovima” i, što je možda i najvažnije, neočekivanom vidnom početnom  suzdržanošću prema novim putevima ka biračima. Ispostavilo se da je, na svu tu “muku”, legao i izraz “politička kampanja” koji, iako sasvim uobičajen u offline akcijama, u svetu “iza monitora” ima potpuno drugačije značenje.

Veruju li političke stranke da mogu dobiti glasove iz “digitalnog sveta”? Hm, pa nije baš bilo prijatno shvatiti – a tako je bilo u prvom trenu – da jedno čvrsto “da” nije moglo da se čuje. Dobro, može se na to gledati bez jakih emocija, tim pre što se, kako je panel tekao, sve više videlo da je energija iz “publike” pomalo “uzdrmala” bar  “dve trećine” učesnika u raspravi.

Prvobitna jasna skepsa prema mogućnosti da se preko Interneta osvoji koji glas pretvorila se u poziv online zajednici da dođe i pomogne strankama u tom novom načinu pridobijanja birača! Prilična promena u samo 30 minuta, je li! Ali, ljudi, politika jeste opšta stvar i pitanje svakog učesnika u njoj, dakle i onog ko “samo” zaokružuje ime stranke kojoj se priklonio, ali kompletno vođenje online političkog procesa nije stvar dolaska u goste i objašnjavanja kako se koristi tviter već vremenski dug posao koji podrazumeva angažovanje ljudskih potencijala i uporan iskren društveno angažovan i prema zajednici i svakom pojedincu odgovoran odnos. Građenje poverenja i komuniciranje sa svima – sa neistomišljenicima ponajviše!

Realnost je, na žalost, drugačija: svi nam pominju da imaju sajtove koji su veoma posećeni u vreme predizborne kampanje i izbora. Tačno, a kad bi inače? Samo, na primerima iz drugih zemalja, Švedske recimo, na istom tom mestu i istog tog dana shvatili smo koliko srpska online politička akcija deluje nekako konfuzno u odnosu na osmišljen i ljudima bogat sistem u tamošnjim partijama. Bile dobitničke ili gubitničke na izborima, one su na Internetu. I ne postavljaju sebi pitanje mogu li uopšte osvojiti tako neki glas.

No, da uplovimo u luku. Izbori u Srbiji su, ipak, dovoljno udaljeni da političke online “kampanje” započnu, stranačke ekipe uigravaju, iskustva drugih prerade za domaće tlo…

Ova konferencija jeste bila prva, ali je, možda, definitivno označila raskid sa olakim shvatanjem jedne tehnologije koja je znatno moćnija od poštanskih usluga kakve pruža softver za rad sa mejlovima. Na dobrobit stranaka, ali i svih nas. Dobro, dobro, ako ne sutra, onda jednog dana. 😉

Fotografije sa FB strane Centra modernih veština.

8 Comments

  1. promena ideja!

    Internet je redak primer tehnologije koja u sebi ,umesto totalitarnog nosi tako snažan demokratizujući potencijal. Mišljenja sam da će pre internet redefinisati oblike političkog i društvenog organizovanja i života uopšte, nego što će politički subjekti uspeti da utilizuju internet u svrhu svoje političke kampanje . Iz ugla klasičnih političkih institucija, stranaka name of the game je kako ne izgubiti previše glasova u digitalnom svetu.
    Političke stranke u internetu vide tek nebranjeni medijski prostor u predizbornoj tišini.

  2. Dragan

    Stranke su trome, ustrojene po nekim starim obrascima, krcate slučajnim ljudima. Za većinu, Internet, to su nekoliko virtuelnih stanica + pošta. Za sad, mislim, demokratski potencijal mreže “ne može im ništa” – jer net jedva i da primećuju.
    Tu je i koren nesnalaženja u novim okolnostima.
    Ali, da, slažem se, na duži rok definitivno Internet reorganizuje ceo stranački i uopšte izborni sklop!
    Kao i sve u društvu, zapravo sve poluge društva.

  3. Miodrag Ristić

    Mislim da će, naprotiv, mnoge stranke prvu sledeću priliku prigrabiti da se deklarišu kao vrlo “savremene”. Naravno odmah se setim onih “pinkoidnih” reklama (mislim da ih je potpisivao Dejan Milićević) – za Jul !!! Sećate se ono: “Jul – je – KUUUL! E tako isto ima sve da pršti od Twittera do Face-a – i nazad… Ne treba zanemariti njihovu aparaturu, i pre svega novac i druge “resurse”. Evo, u centru Pančeva na nekoliko bilborda mesecima stoji groteskna promocija nekakvog “omladinskog portala” sa bizarnim nazivom “Omladinko”, sa sve 3×2 metra velikom slikom idejnog tvorca (i finasijera) koji je “kadar” jedne od partija koje drmaju “na lokalu”. Mislim da ćemo svi moliti boga da se stranke manu interneta – jer se neće moći živeti od njih…

  4. gordanac

    On-line razgovor između političkih stranaka i internet zajednice na društvenim mrežama (kao i bilo koji drugi razgovor) mora imati TEMU. Svojevrstan paradoks je da je bio potreban razgovor u realnom svetu da bismo svi razumeli zašto imamo teškoća za uspostavljanje komunikacije u virtuelnom svetu :))
    Dakle :
    Šta je TEMA naše on-line komunikacije?
    Komunikacija itself, razmena informacija itself.
    Da li je moguće da on-line dijalog o tome bude uspostavljen?
    Naravno!
    Ranije nego što mnogi danas procenjuju, tako ja mislim.
    I znajući prilično velik broj ljudi “s jedne i druge strane” mogla bih da se kladim (i da garantujem) da će taj razgovor i ta razmena informacija biti sasvim prijatno iznenađenje za mnoge “s jedne i s druge strane”.
    U svakom slučaju pred nama je jedna sasvim nova “internet stranica” učešća građana u procesima poliitčkog odlučivanja.

  5. Dragan

    @gordanac

    Srdačna dobrodošlica! 🙂
    Kako odmiče vreme posle konferencije sve brže evoluira i moje viđenje ovog skupa. Prvobitnu “namrgođenu” ocenu i skepsu u pogledu brzog i laganog “stapanja” dva toka političke akcije (ako su baš toliko razdvojeni) zatim nove informacije, komentari, pa čak i naizgled sitni detalji, kao da smenjuju opušteniji i relniji tonovi.

    Prvo “viđenje” je imalo u startu malo predrasuda sa “obe strane” – zato je povremeno i “pogrešno izgovorena reč” zvučala u mnogim ušima kao loša muzika.

    I kad sam stigao do pomisli da smo mi tamo mnoga predubeđenja “majstorski” pretvorili u nesporazum, reč “tema” iz komentara otključava vrata koja prividno razdvajaju “digitalno i analogno”. Drugim rečima, ako nema teme, dijalog lako počinje da “varniči”.

    Nemam razloga da sumnjam da će i svaka naredna tema biti “dobra lokomotiva”.

    Btw, prijao mi je taj slalom između online i klasične komunikacije! 🙂

  6. Milena

    Zanimljiv tekst na ovu temu mozete procitati na http://www.prljavaposla.com/politike-partije-drutveni-mediji-uticaj/

  7. Dragan

    Zdravo, Milena!

    Tekst koji si linkovala svakako je zanimljiv, baš kao i blog ka kome je usmeren i koji i ja rado ponekad posetim. Ostaviću ga tu, iako je odličan primer kako nije najzgodnije “aterirati” na jedan blog samo da bi se u komentarima ostavio link ka drugom. Na mnogim blogovima takav “komentar” bio bi ‘ladno “ugašen” jer ne “govori” ništa o postu ispod kog stoji.
    Dakle, neće škoditi da malo “proširiš komentar”, ali budi spremna, u ovakvim situacijama, da ti bloger-domaćin obriše link. 🙂

  8. Milena

    Svakako, da Dragane u pravu ste to mi nije palo napamet jer mi je namera bila da prostopodelim informaciju sa autorom bloga, a popunila sam polja koja se traze pri ostavljanju komentara. Ali, da moze se shvatiti i kako Vi kazete. A kada je rec o promociji politickih partija, izbora i slicno putem interneta neki meni poznat primer je Evropski parlament koji j eimao impresivnu kampanju na Facebooku, Flickru, Youtube-u i nekim drugim mestima. Ono sto bih ja negde dodala na Vas post je sadrzano u clanku ka kome sam Vam dala link… Sto jako dobro opisuje kolika je moc on line komuniciranja i promocije. Ono sto je diskutabilno kod svih tih socijalnih mreza i kanala doduse je sam naziv follower ili rec like ili pripadnost nekoj grupi, jer samim tim se onaj ko promovise obraca vec postojecim zainteresovanim stranam a pitanje je da li dopire i do novih “sledbenika” odnosno ljudi koji se inace i ne interesuju za ono sto promovise. Ali je po meni svakako jedan nacin koji ozbiljne organizacije i slicno en bi smele da zanemare.
    Pozdrav i citajte nas i komentarisite! :)))

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

© 2025 Novinarska Patka

Theme by Anders NorenUp ↑

%d bloggers like this: